U mnogim suvremenim društvima dolazi do sukoba u pogledu moralnosti prekida trudnoće. Ovaj je sukob stvorio dvojbu kod velikog broja kršćana koji se smatraju odgovornima za zaštitu ljudskog života prije rođenja, a istovremeno žele sačuvati osobnu slobodu žena. Potreba za smjernicama postala je očita, budući da Crkva nastoji slijediti Sveto pismo i osigurati moralne smjernice, poštujući pritom savjest pojedinca. Adventisti pristupaju pitanju pobačaja tako što pokazuju da vjeruju u Boga kao Stvoritelja i Održavatelja sveg života, a pritom ne zanemaruju kršćansku odgovornost i slobodu. Premda po pitanju pobačaja u mišljenjima među adventistima postoje čestite razlike, sljedeći tekst predstavlja pokušaj davanja smjernica o nizu načela i problema. Smjernice su utemeljene na opširnim biblijskim načelima koja su navedena na kraju dokumenta i namijenjena proučavanju.
1. Prenatalni ljudski život je veličanstven Božji dar. Božji ideal za ljudska bića potvrđuje svetost ljudskog života, stvorenog na Božju sliku, i zahtijeva poštovanje života prije rođenja. Međutim, odluke o životu moramo donositi imajući u vidu svijet pao u grijeh. Pobačaj nikad nije postupak bez značajnih moralnih posljedica. Stoga se prenatalni život ne smije olako uništavati. Pobačaj treba izvršiti samo iz najozbiljnijih razloga.
2. Pobačaj je jedna od tragičnih dvojbi čovjekova pada u grijeh. Crkva treba pružiti sućutnu podršku onima koji se osobno suočavaju s odlukom vezanom uz pobačaj. Stav osuđivanja nije primjerei onima koji su prihvatili evanđelje. Kršćani su pozvani da postanu zajednica vjere ispunjena ljubavlju i brigom, spremna da pomogne onima koji moraju odlučiti.
3. Kao zajednica koja pruža podršku, Crkva mora na praktične, opipljive načine izraziti svoje opredjeljenje za vrijednost ljudskog života. Ovi su načini:
a. jačanje obiteljskih veza
b. obučavanje oba spola o kršćanskim načelima ljudske seksualnosti
c. naglašavanje odgovornosti muškarca i žene kod planiranja obitelji
d. smatrati oboje odgovornima za posljedice ponašanja protivnog kršćanskim načelima
e. stvaranje sigurnih uvjeta za nastavak rasprave o moralnim pitanjima vezanim uz pobačaj
f. ponuda podrške i pomoći ženama koje odluče dovršiti kritičnu trudnoću
g. potaknuti očeve i pomoći im da odgovorno sudjeluju u podizanju svoje djece.
Crkva se treba odlučiti da pomogne u uklanjanju nesretnih društvenih, ekonomskih i psiholoških elemenata koji mogu dovesti do pobačaja, i s ljubavlju brinuti o onima koji pate zbog posljedica osobnih odluka po tom pitanju.
4. Crkva nije savjest pojedincima; međutim ona treba pružiti moralne smjernice. Crkva ne odobrava pobačaj zbog kontrole rađanja, izbora spola ili zbog udobnosti. Međutim, žene se ponekad mogu suočiti s izuzetno teškim prilikama koje izazivaju ozbiljne moralne ili zdravstvene dvojbe kao što su ozbiljne prijetnje po život trudnice, ozbiljna ugroženost njezinog zdravlja, teške urođene mane pažljivo dijagnosticirane na fetusu te trudnoća uzrokovana silovanjem ili rodoskvrnućem. Konačnu odluku o prekidu trudnoće mora donijeti trudnica nakon odgovarajuće konzultacije. U donošenju odluke trebaju joj pomoći točne informacije, biblijska načela i vodstvo Svetog Duha. štoviše, ovakve se odluke najbolje donose u okolju zdravih obiteljskih odnosa.
5. Kršćani smatraju da su prije svega odgovorni Bogu. Oni nastoje uspostaviti ravnotežu između uživanja osobne slobode i odgovornosti svojoj vjerskoj zajednici i širem društvu i njegovim zakonima. Oni odlučuju na osnovi Svetog pisma i Božjih zakona a ne društvenih normi. Zbog toga svaki pokušaj prisiljavanja žene da ostane trudna ili da prekine trudnoću treba odbaciti kao kršenje osobne slobode.
6. Crkvene institucije trebaju osigurati smjernice za izradu vlastitih pravila u skladu s ovom izjavom. Od osoba koje se iz vjerskih ili etičkih razloga protive pobačaju ne treba tražiti da sudjeluju u vršenju pobačaja.
7. Vjernike treba pozvati da u odnosu na pobačaj sudjeluju u stalnom ispitivanju svojih moralnih odgovornosti u svjetlosti učenja Svetog pisma.
Načela za kršćanski pogled na život
“A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Iv 17,3) U Kristu je obećanje vječnog života; budući da je čovjekov život smrtan, ljudi se suočavaju s teškim problemima vezanim uz život i smrt. Načela koja slijede odnose se na cijelu osobu (tijelo, dušu i duh) kao nedjeljivu cjelinu (Post 2,7; 1 Sol 5,23).
Život: Dragocjeni Božji dar
1. Bog je Izvor, Davatelj i Održavatelj svekolikog života (Dj 17,25.28; Job 33,4; Post 1,30; 2,7; Ps 36,10, Iv 1,3.4).
2. Ljudski život ima jedinstvenu vrijednost jer su ljudska bića, premda pala u grijeh, stvorena na Božju sliku (Post 1,27; Rim 3,23; 1 Iv 2,2; 3,2; Iv 1,29; 1 Pt 1,18.19).
3. Bog ne cijeni ljudski život na osnovi čovjekovih dostignuća ili doprinosa već zato što smo Božje stvorenje i predmet Njegove otkupiteljske ljubavi (Rim 5,6.8; Ef 2,2-6; 1 Tim 1,15; Tit 3,4.5; Mt 5,43-48; Ef 2,4-9; Iv 1,3; 10,10).
Život: Naš odgovor na Božji dar
4. S obzirom na svoju vrijednost, ljudski život nije jedini i konačni cilj. Samopožrtvovnost u posvećenju Bogu i Njegovim načelima može biti važnije od samog života (Otk 12,11; 1 Kor 13).
5. Bog poziva na čuvanje ljudskog života i smatra ljudski rod odgovornim za njegovo uništavanje (Izl 10,13; Otk 21,8; Izl 23,7; Pnz 24,16; Izr 6,16.17; Jr 7,3-34; Mih 6,7; Post 9,5.6).
6. Bogu je posebno stalo do zaštite slabih, nezaštićenih i tlačenih (Ps 82,3.4; Jak 1,27; Mih 6,8; Dj 20,35; Izr 24;11.12; Lk 1,52-54).
7. Kršćanska ljubav (agape) je dragocjeno posvećivanje našeg života poboljšanju života drugih. Ljubav jednako tako poštuje osobno dostojanstvo i ne odobrava tlačenje jedno osobe da podrži nasilničko ponašanje druge (Mt 16,21; Fil 2,1-11; 1 Iv 3,16; 4,8-11; Mt 22,39; Iv 18,22.23; 13,34).
8. Zajednica vjere pozvana je da kršćansku ljubav prikaže opipljivim, praktičnim i stvarnim načinima. Bog nas poziva da nježno popravljamo ono što je slomljeno (Gal 6,1.2; 1 Iv 3,17.18; Mt 1,23; Fil 2,1-11; Iv 8,2-11; Rim 8,1-14; Mt 7,1.2.12-20; Iz 40,42; 62;2-4).
Život: Naše pravo i odgovornost odluke
9. Bog daje čovječanstvu slobodu izbora čak i kad ona vodi zlostavljanju i tragičnim posljedicama. Božja nespremnost da čovjeka prisili na poslušnost dovela je do potrebe za žrtvovanjem Njegova Sina. On od nas očekuje da Njegove darove koristimo u skladu s Njegovom voljom i na kraju će suditi za njihovu zlouporabu (Pnz 30,19.20; Post 3; 1 Pt 2,23; Rim 3,5.6; 6,1.2; Gal 5,13).
10. Bog svakog od nas osobno poziva na moralno odlučivanje i istraživanje Svetog pisma kako bismo našli biblijska načela koja stoje iza naših odluka (Iv 5,39; Dj 17,11; 1 Pt 2,9; Rim 7,13-25).
11. Odluke o ljudskom životu od početka do kraja je najbolje donositi u okružju zdravih obiteljskih odnosa uz podršku vjerske zajednice (Izl 20,12; Ef 5,6).
12. Svaku odluku čovjek treba uvijek donositi nakon traženja Božje volje (Rim 12,2; Ef 6,6; Lk 22,42).
Ove je smjernice odobrio i prihvatio Izvršni odbor Generalne konferencije 12. listopada 1992. na godišnjem zasjedanju u Silver Springsu, u saveznoj državi Maryland u SAD-u.