“Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.” (Efežanima 6,12)
“Biblija ima malo pohvala za ljude. Malo se prostora posvećuje nabrajanju vrlina čak i najboljih ljudi koji su dosad živjeli. Ova šutnja nije bez svrhe i bez pouke. Sve su dobre osobine koje ljudi posjeduju Božji darovi. Oni čine dobra djela milošću Božjom u Kristu. Budući da sve duguju Bogu, slava za ono što jesu i što čine pripada samo Njemu. Oni su samo oruđa u Njegovim rukama. Štoviše, kao što sve pouke iz biblijske povijesti uče, opasno je hvaliti i uzdizati čovjeka jer ako tko izgubi iz vida svoju ovisnost o Bogu i pouzda se u vlastitu snagu, on će sigurno sagriješiti. … Mi svojom snagom ne možemo opstati u ovom sukobu; sve što naš um odvaja od Boga, sve što nas navodi da uzdižemo sebe ili da se uzdamo u sebe, sigurno priprema put za našu propast. Svrha je Biblije da nam ulije nepovjerenje u ljudsku snagu i da nas potakne da se oslonimo na božansku snagu. Duh samopouzdanja i samouzvišenja pripremio je put za Davidov pad. Laskanje i suptilne draži vlasti i raskoši nisu ostale bez utjecaja na njega. Odnosi s okolnim narodima također su izvršili svoj zao utjecaj. U skladu s običajima koji su prevladavali među istočnjačkim vladarima, kraljevima se nije sudilo za zločine koji se nisu opraštali podanicima, monarh nije imao istu obvezu samokontrole kao i podanici. Sve je to umanjilo Davidov osjećaj velike težine grijeha. Umjesto da se s poniznošću osloni na Jahvinu silu, počeo je vjerovati svojoj vlastitoj mudrosti i moći. Čim Sotona uspije odvojiti dušu od Boga, jedinog Izvora sile, nastojat će pobuditi nesvete želje ljudske tjelesne naravi. Djelo neprijatelja nije naglo, ono u početku ne iznenađuje i ne zapanjuje, već tajno potkopava utvrde načela.” (Patrijarsi i proroci, str. 605,506)
Sotonin prikriveni posao
20. 06. 2017.