Spašen milošću

Danasnji krscanin 13. 07. 2011.

Činilo se da je vrijeme stalo dok sam sjedio u uličnom slivniku prepunom smeća a kišne kapi udarale po meni kao staklena zrnca. Prisjećao sam se mnogih godina zloporabe droga i počinjenih zločina koje sam počinio ne tako davno. Sjetio sam se žene kojoj sam oteo automobil, a nju izbacio na drugu stranu mosta; premda je nisam ozlijedio, opljačkao sam je. Kao da sam sjedio izvan samoga sebe i pitao se tko sam zapravo. Jesam li stvarno mogao takvo što nekome učiniti? Skoro mi se činilo nestvarnim.
Dok mi je krivnja zamalo uzela razum, pomislio sam na drukčiji život. Sjetio sam se dana kad je moja jedina briga bila koliko bombona mogu odjednom strpati u usta. Svakako nisam namjeravao postati narkoman i razbojnik. Čak i moj drogom zamagljen um razlikovao je dobro od zla. Znao sam da se moram predati vlastima.

Bio sam osuđen na doživotnu robiju s mogućnošću pomilovanja jer sam osjećao strahovitu krivnju zbog onoga što sam učinio. Odgojila me moja predraga majka koja je nešto znala o Bogu. Učila je nas djecu o Božjem nebeskom svjetlu i zahvaljujući njezinim dragim rukama i Božjem vodstvu, Božji je karakter bio utisnut u naša srca.

Radoznalost me dovela u crkvu i na kraju spustila na koljena; prihvatio sam dar Božje ljubavi. Ali nisam mogao razumjeti kako bi me pravedni Bog mogao voljeti.

Počeo sam čitati Bibliju i saznao koliko je milostiv i što to doista znači. On me je poveo putem ispitivanja i kušnji. Pokazao mi je što znači biti Božji čovjek. Pokazao mi je ljude koje je uporabio u davnoj prošlosti kao što su bili Noa, Petar i Pavao, kao i mnoge druge koji su na ovaj ili onaj način bili slični meni. Pokazao mi je kako je te ljude uporabio da ostvari svoju svetu volju. Sjeme je bilo posijano u moje srce. Bog je sada mogao uporabiti mene grešnika. Naučio sam što je oprost, vjera i Božje prihvaćanje.

Premda je prošlo trinaest godina, još uvijek sam u zatvoru. Ali sada sam kršćanin koji nastoji vršiti Gospodnju volju, na Njegov način i u Njegovo vrijeme. Spašen sam milošću po vjeri.

Chris Deigan

(Znaci vremena 4/2006, Zagreb)