Spomenik u obliku gomile kamenja

27. 06. 2017.

“Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja.” (2. Samuelova 18,17)
“David i cijela njegova skupina, ratnici i državnici, starci i mladići, žene i djeca, noću su prešli duboku i brzu rijeku. … Hušajev savjet je postigao svoj cilj dajući Davidu mogućnost bijega, ali plahoviti i neobuzdani knez nije se mogao dugo suzdržati i uskoro je pošao da progoni svojeg oca. … Mjesto bitke bila je šuma u blizini Jordana u kojoj je broj Abšalomove vojske bio samo nedostatak za njega. Među šumarcima i močvarama, ove nedisciplinirane satnije postale su zbunjene i nemoguće ih je bilo organizirati. … Abšalom, vidjevši da je bitka izgubljena, dao se u bijeg, kad mu se kosa uplela u grane širokog drveta, a njegova mula je otišla ispod njega. On je ostao viseći u zraku kao žrtva svojih neprijatelja. U ovom ga je stanju našao vojnik koji je, bojeći se da ne izazove nezadovoljstvo kralja, poštedio Abšaloma, ali je izvijestio Joaba o onome što je vidio. Joaba nije ograničavala savjest. On je postao Abšalomov prijatelj jer mu je dvaput osigurao pomirenje s Davidom, ali je njegovo povjerenje bilo sramotno iznevjereno. Da nije bilo prednosti što ih je Abšalom primio Joabovim posredovanjem, ova se pobuna, sa svim svojim strahotama, nikada ne bi dogodila. Sada je u Joabovim rukama bilo da jednim udarcem uništi začetnika sveg ovog zla. ‘I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu.’ … Tako je poginuo začetnik pobune u Izraelu. Ahitofel je umro od svoje vlastite ruke. Kneževski Abšalom, čija je slavna ljepota bila ponos Izraela, usmrćen je u snazi svoje mladosti, a njegovo mrtvo tijelo bačeno u jamu i prekriveno gomilom kamenja, kao znak vječnog ukora. Tijekom života Abšalom je sebi podigao skupi grob u kraljevskoj dolini, ali jedini je spomenik koji je označavao njegov grob bila hrpa kamenja u divljini.” (Patrijarsi i proroci, str. 627—629)