Sretan brak

“Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu.” (Postanak 24,7)
“Bog je Izaku ukazao veliku čast time što ga je učinio baštinikom obećanja preko kojeg je svijet trebao biti blagoslovljen, a ipak kad je navršio četrdeset godina, pokorio se očevoj odluci kad je on odredio iskusnog, bogobojaznog slugu da mu izabere ženu. Posljedica je tog braka, kako ga Biblija opisuje, nježna i divna slika obiteljske sreće: ‘Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.’ Kakva suprotnost između Izakovog načina života i života koji vode mladi današnjeg vremena, čak i kršćani! Mladi ljudi prečesto smatraju da je davanje njihovih osjećaja pitanje o kojem isključivo oni moraju odlučiti, odluka koju ni Bog ni njihovi roditelji ne trebaju nadzirati. Prije nego što postanu muškarci ili žene, oni sebe smatraju sposobnim da donose vlastite odluke, bez pomoći svojih roditelja. … Mnogi su tako uništili svoju sreću u ovom životu i nadu u život koji će doći. Roditelji nikada ne trebaju izgubiti iz vida vlastitu odgovornost za buduću sreću svoje djece. Izakova je pokornost očevoj odluci bila posljedica odgoja koji ga je naučio voljeti život poslušnosti. Dok je Abraham zahtijevao da njegova djeca poštuju roditeljski autoritet, njegov svakidašnji život svjedočio je da taj autoritet nije bila sebično ili samovoljno nadziranje, već da je utemeljen na ljubavi, a cilj mu je bio sreća i dobrobit.” (Patrijarsi i proroci, str. 139) “Ako postoji neko pitanje koje treba pozorno razmatrati i za koje treba tražiti savjet starijih i iskusnijih osoba, to je pitanje braka. Ako je ikada Biblija bila potrebna kao savjetnik, ako se ikada treba tražiti božanski savjet u molitvi, onda je to prije no što napravimo korak koji dvije osobe veže zajedno za cijeli život.” (Isto, str. 139)