““O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.”“ (Psalam 119,97)
Neka oni koji govore o načelima kao da ni na koji način ne bi odstupili od njih, budu sigurni da razumiju načela utvrđena kao smjernice u Božjoj riječi. Postoje neki koji slijede lažna načela. Njihove zamisli o načelima su pogrešne. Slijediti ispravna načela znači vjerno ispunjavati prve četiri i posljednjih šest zapovijedi. Poslušnošću tim božanskim naredbama, jedemo tijelo i pijemo Kristovu krv prisvajajući sve što je obuhvaćeno otkupljenjem na Golgoti. Krist će stajati pokraj svih koji Ga primaju kao svojeg Spasitelja. Njima će On dati vlast da postanu sinovi Božji. ““I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.”“ (Ivan 1,14)
Onaj o kome se ovdje govori kao o Riječi jest Sin Božji, koji je bio Zapovjednik u nebeskim dvorovima i koji je došao na ovaj svijet otvoriti nebesku stvarnost palim ljudima. On je Put, Istina i Život. On je Riječ koja je bila kod Boga prije nego što je svijet postojao. Zaodijevajući svoju božansku narav ljudskom, imao je dvije naravi: božansku i ljudsku. I zbog toga može potpuno ostvariti cjelovito spasenje za ljudski rod i obnoviti sve prednosti višeg života.
Počeo je svoj zemaljski život kao što ga otpočinju sva ljudska bića dolazeći na ovaj svijet kao bespomoćno Djetešce. I dok je bio ovdje, živio je životom kojim može živjeti svako ljudsko biće koje će primiti veliki dar koji je Gospodin darovao našem svijetu poslavši svojeg Sina da ostvari plan spasenja.
Krist je podnio kaznu za grijeh, udarac božanske pravde koji ljudi ne bi mogli podnijeti. Ponio je na svojem tijelu kaznu izrečenu protiv grešnika. To je nauk o spasenju, koji se sigurno može istraživati i koji je koristan kada se trudimo da ga razumijemo. …
Onima koji ustraju u svojim prijestupima sudit će se prema odbijanju svjetla. Oni odlučuju stati na stranu kneza tame, postati pružena ruka onoga koji bi, kad bi to bilo moguće, želio prevariti i izabrane. Oni odbijaju divan dar Neba, i mada se mogu izjašnjavati kao pravedni i govoriti o ““poštovanju načela”“, u isto vrijeme slijede načela u suprotnosti s plemenitim načelima Neba i uče druge da slijede ista pokvarena načela. (MS 161, 1. srpnja 1903.)