Starjeti mirno

“Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.” (Psalam 71,9 — Daničić)
“David se molio Bogu da ga ne ostavi pod starost. Zašto se tako molio? Vidio je da je većina starih ljudi oko njega nesretna, zato što su loše osobine njihovog karaktera jačale s godinama. Ako su bili ljubomorni, razdražljivi i nestrpljivi, te osobine su došle još više do izražaja kada su ostarjeli.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 3, str. 1148) “David je bio zbunjen kad je vidio da su kraljevi i knezovi, koji su po svemu sudeći prije živjeli u strahu Božjem dok su bili u muževnoj snazi, u starosti postali zavidni najboljim prijateljima i rođacima. Stalno su strahovali da njihovi prijatelji iz sebičnih pobuda pokazuju zanimanje za njih. Slušali bi nagovještaje i zlonamjerne savjete stranaca u pogledu onih u koje su trebali imati povjerenja. Njihova neobuzdana ljubomora katkad se razbuktala u plamen jer se svi nisu slagali s njihovim sve slabijim prosuđivanjem. Njihova je lakomost bila zastrašujuća. Često su mislili da im vlastita djeca i rođaci žele smrt kako bi zauzeli njihovo mjesto, dočepali se njihovog bogatstva i primali počasti koje su se njima ukazivale. A nekima bi toliko ovladali njihovi ljubomorni i zavidljivi osjećaji da su uništili svoju vlastitu djecu. David je primijetio da neki kao da gube vlast nad sobom kad ostare, iako su u muževnim godinama živjeli pravednim životom. Sotona se umiješao i upravljao njihovim umom učinivši ih nespokojnima i nezadovoljnima. Vidio je da su mnogi stari ljudi izgledali kao da ih je Bog napustio i izlagali su se podsmijehu i pogrdama svojih neprijatelja. David je bio duboko ožalošćen; uznemireno je očekivao vrijeme kad će on ostarjeti. Bojao se da će ga Bog napustiti i da će biti isto tako nesretan kao drugi stari ljudi čiji je život bio pred njegovim očima, pa će biti izložen pogrdama Gospodnjih neprijatelja. Pod ovim teretom on se usrdno molio: ‘Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!’” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, str. 366)