Što mi još treba?

“Neki ga član Velikog vijeća zapita: ‘Dobri Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?’” (Luka 18,18)
“Mladiću koji Ga je upitao što treba činiti da bi dobio vječni život, Isus je odgovorio: ‘Znaš zapovijedi.’” (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 219,220) “Božji je karakter izražen u Njegovim zapovijedima, i ako želiš biti u skladu s Bogom, načela Njegovog zakona moraju postati temelj svakog tvojeg djelovanja. … Na riječi: ‘Vrši zapovijedi’, mladi glavar je upitao: ‘Koje?’ … Krist je govorio o Zakonu koji je proglašen na Sinaju. Naveo mu je nekoliko zapovijedi s druge ploče Zakona. … Mladić je odgovorio bez oklijevanja: ‘To sam sve držao od svoje mladosti. Što mi još treba?’ Njegovo shvaćanje Zakona bilo je formalno i površno. Ocjenjivan prema ljudskim mjerilima, njegov je karakter bio bez mane. Njegov vidljivi život bio je stvarno, bar u velikoj mjeri, besprijekoran i on je mislio da se njegovoj poslušnosti Zakonu ne može prigovoriti. Ipak, potajno je strahovao da nešto nije u redu između njegove duše i Boga. To ga je i navelo na pitanje: ‘Što mi još treba?’ Krist mu je odgovorio: ‘Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me! — Kad mladić ču te riječi, udalji se žalostan, jer je posjedovao veliko imanje.’ Sebičnost je prijestup Zakona. To je Isus htio pokazati mladiću pa ga je podvrgnuo ispitu koji će pokazati sebičnost njegovog srca. Prikazao mu je slabu točku njegovog karaktera. Mladić nije želio nikakvo daljnje prosvjetljenje. On je njegovao idola u svojem srcu; svijet je bio njegov bog. Tvrdio je da drži zapovijedi, ali nije slijedio načelo koje je značilo pravi život i duh svih zapovijedi. Nije njegovao istinsku ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ovaj nedostatak pokazivao je da nema ničega što bi ga moglo osposobiti za nebesko kraljevstvo. Svojom sebičnošću i ljubavlju prema svjetovnim dobicima prekršio je sva načela nebeskog kraljevstva.” (Isusove usporedbe, str. 268,269)