“Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18)
Kada je Krist ulazio u javnu službu, Sotona Ga je sreo i osporio Mu svaki pedalj teritorija, dajući sve od sebe u naporu da Ga slomi. Mnogo toga je bilo na kocki u ovoj borbi. Moćni su interesi bili u pitanju. Pitanja na koja se tražio odgovor bila su: ““Je li Božji zakon nesavršen; je li mu potrebna neka promjena ili opoziv ili je nepromjenjiv? Je li Božja vladavina stabilna ili su joj potrebne promjene?”“ Ova pitanja tražila su odgovore ne samo pred onima koji žive u Božjem gradu, već i pred stanovnicima cijelog prostranog svemira. … Od jasala pa sve do križa Sotona je u stopu slijedio Božjeg Sina. Kušnje su se obrušavale na Njega kao oluja. Ali što je sukob bivao žešći, to je On postajao upoznatiji s kušnjama kojima je čovjek opterećen, a bio je i bolje pripremljen da pomogne onome koji je kušan.
Ozbiljnost kušnji kroz koje je Krist prošao bila je razmjerna vrijednosti onoga što se stječe ili gubi na temelju Njegovog uspjeha ili neuspjeha. U to nisu bili uključeni samo interesi jednog svijeta. Ovaj svijet bio je bojno polje, ali su i svi svjetovi koje je Bog stvorio bili pogođeni ovim sukobom. … Sotona je nastojao stvoriti dojam da on radi za slobodu svemira. Čak i dok je Krist bio na križu, neprijatelj je bio odlučan da svoje argumente učini tako raznolikim, prijevarnim i podmuklim da svi budu uvjereni da je Božji zakon tiranski. On osobno postavio je svaki nacrt, isplanirao svako zlo, zapalio svaki um da bi nanio teškoće Kristu. On sam je poticao lažne optužbe protiv Onoga koji je činio samo dobro. Osobno je nadahnuo okrutna djela koja su povećavala stradanja Božjeg Sina — čistog, svetog i nevinog.
Na ovaj način Sotona je uspostavio lanac kojim će on sam biti vezan. Cijeli nebeski svemir bit će svjedok Božje pravde kada ga bude kaznio. Nebo je uvidjelo što bi Nebo bilo kada bi se on nalazio u njemu. … Ne samo u glavama nekoliko ograničenih bića na ovom svijetu, već u mislima svih stanovnika nebeskog svemira ustanovljena je misao o nepromjenjivosti Božjeg zakona. … Jednim glasom oni veličaju Boga kao pravednog, milostivog, samopožrtvovnog i pravednog. (MS 1, 6. siječnja 1902.)