Sumnje i pitanja

“Ali im Isus odmah reče: ‘Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!’” (Matej 14,27)
“‘Uđoše u lađicu. I bili su na putu prema Kafarnaumu.’ Napustili su Isusa s nezadovoljstvom u srcu. … Gunđali su zato što im nije bilo dopušteno da Ga proglase kraljem. Okrivljavali su sebe što su se tako lako pokorili Njegovoj zapovijedi. … Njihov um i srce obuzelo je nevjerovanje. Zaslijepilo ih je častohleplje. … Zar Krist nikada neće preuzeti kraljevsku vlast? Zašto Onaj koji je posjedovao takvu silu nije otkrio svoj pravi karakter i učinio njihov put manje bolnim? Zašto nije spasio Ivana Krstitelja od nasilne smrti? Učenici su tako razmišljali sve dok na sebe nisu navukli veliku duhovnu tamu. Pitali su se nije li Isus možda neki varalica, kako su tvrdili farizeji. Učenici su tog dana bili svjedoci Kristovih veličanstvenih djela. Činilo se kao da je Nebo sišlo na Zemlju. Sjećanje na taj veličanstveni, slavni dan trebalo ih je nadahnuti vjerom i nadom. Da su bez opterećenja u srcu razgovarali o ovom danu, ne bi došli u kušnju. … Njihove su misli bile uznemirene i nerazborite, a Gospodin im je dao nešto drugo što će potresti njihovu dušu i zaposliti njihov um. Bog to često čini kad ljudi sami sebi stvaraju terete i nevolje. … Neprimjetno im se približavala velika bura, a oni za nju nisu bili spremni. … Zaboravili su na svoje nezadovoljstvo, svoje nevjerovanje i nestrpljivost. Svi su radili kako bi sačuvali lađu od potonuća. … Do četvrte noćne straže mučili su se veslajući. Tada su umorni shvatili da su izgubljeni. Čeznuli su za prisutnošću svojeg Učitelja jer im je more u buri i mraku pružalo pouku o njihovoj bespomoćnosti. Isus ih nije zaboravio. … U trenutku kad su mislili da su izgubljeni, zraka svjetla otkrila je tajanstvenu priliku koja im se približavala po vodi. … Njihov se voljeni Učitelj okrenuo, Njegov glas utišao je njihov strah: ‘Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!’ Ne bojte se; Ja sam, ne plašite se.’” (Isusov život, str. 304—306)