“Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18)
Kad je Bog u staro vrijeme davao svjetlost svojemu narodu, On to nije činio isključivo kroz neki određeni društveni sloj. Daniel je bio princ iz Judina plemena, Izaija je također bio iz kraljevske loze. David je bio pastir, Amos isto tako, Zaharija rob iz Babilona, a Elizej poljodjelac. Kao svoje predstavnike Bog je podizao proroke i prinčeve, one plemenita podrijetla jednako kao i one skromne, i učio ih istinama koje trebaju odnijeti svijetu.
Svaka crkva treba postati školom pripreme za kršćanske djelatnike. Vjernike treba uputiti kako održavati biblijske sate, kako voditi subotnjoškolske razrede, kako na najbolji način pomoći siromašnima, brinuti se za bolesnike i kako raditi za neobraćene. Trebamo imati zdravstvene škole, škole kuhanja i nastavu o različnim područjima kršćanske službe pomaganja. Ne trebamo samo predavati, već i upriličiti konkretan rad pod rukovodstvom iskusnih nastavnika. Neka učitelji povedu rad među ljudima, i tada će drugi, sjedinivši se s njima, učiti po njihovom primjeru. Jedan je primjer vredniji od mnogo uputa.
Ako oni kojima je Bog povjerio velike umne sposobnosti, upotrijebe te darove u sebične svrhe, nakon razdoblja kušnji bit će ostavljeni da slijede svoje putove. Bog će uzeti ljude za koje se ne misli da su tako bogato nadareni i koji nisu tako samouvjereni, i učinit će slabe jakima — zato što se uzdaju u Njega da će On učiniti za njih ono što sami za sebe ne mogu. Bog će primiti službu iz cijela srca, a sam će usavršiti njihov rad i ispraviti nedostatke.
Kao što je Božji blagoslov došao sužnjima u dvorima Babilona, tako On i danas svojim pomoćnicima daje mudrost i znanje.
Ljudi s nepotpunim školskim obrazovanjem i skromna položaja u društvu imali su katkad zadivljujuće uspjehe u pridobivanju duša za Krista. Tajna njihova uspjeha ležala je u pouzdanju u Boga. Svakodnevno su proučavali istine o Onome koji je “savjetom divan, mudrošću velik”. (Izaija 28,29)
Takve suradnike treba podržati. Gospodin ih povezuje s ljudima većih sposobnosti da bi popunili mjesta koja su drugi napustili. Njihova brzina u uviđanju što treba učiniti, njihova spremnost da pomognu onima u nevolji, njihove blage riječi i postupci otvaraju vrata njihove upotrebljivosti, koja bi inače ostala zatvorena. Takvi prilaze onima koji su u nevolji, a uvjerljivost njihovih riječi ima moć da privuče k Bogu mnoge uplašene ljude. Njihov rad pokazuje što bi tisuće drugih moglo činiti samo kad bi htjeli. (Put u bolji život, str. 82—85)