U prelijepoj Velikoj auli Sveučilišta u Zagrebu, Trg maršala Tita 14, u društvu umjetnički naslikanih portreta svih rektora Sveučilišta, 30. siječnja 2016. u 18.00 sati, u organizaciji Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj održana je Svečana skupština u povodu međunarodnog Dana vjerske slobode. I ove godine skup je posjetilo više od stotinu članova, laureata i prijatelja Udruge, među kojima su bili visoki predstavnici vjerskih zajednica, države i Vlade Republike Hrvatske te veleposlanstava.
Geslo je bilo poznata misao pape Franje: “Život bez suosjećanja je puka šarada!” Prigodno predavanje održala je prof. dr. sc. Ankica Marinović, znanstvena savjetnica u Institutu za društvena istraživanja pod naslovom “Što mogu religije danas u javnosti; primjer Hrvatske”.
Hrvatsku himnu otpjevao je Gospel ansambl Agape, a nakon toga skup je pozdravio i dao uvod u Svečanu skupštinu glavni tajnik Udruge, dr. sc. Dragutin Matak, koji je govorio o središnjoj misiji Udruge u društvenoj zajednici. Navodimo nekoliko misli iz ovog izlaganja.
Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj nije u prvom redu vatrogasac koji gasi razbuktale ispade vjerske netolerancije, niti je policajac koji privodi licu pravde one koji grubo nasrću na ljudska i vjerska prava i slobode. Mi jednostavno ne posjedujemo te ovlasti niti pomagala da bismo mogli tako djelovati. O izgredima brinu državni zakoni, sudovi, policija i javnost.
Udruga nastoji okupiti i zbližiti sve oko zajedničkih humanističkih i vjerskih ideala koji su isti svim ljudima, baš kao što su nam iste zvijezde na nebu. Jedan od njih je, prema kršćanskoj verziji, “Ljubi bližnjega kao samog sebe”, što je razumljiva i lijepa misao, ali vrlo izazovna za primijeniti u svakodnevnici. Darivati drugome prostor pored sebe, bez pristranosti, veliki je izazov na kojem valja raditi cijeli život, kako bi to dragovoljno davanje sve više postajalo jedino prihvatljivo ponašanje. Takav se način života ne ostvaruje dogovorima, nagodbama, potpisima niti koalicijama, već zajedničkom zanesenošću oko onih vrijednosti koje unapređuju i izgrađuju sve i svakoga. Dopustite samo jedan primjer iz nedavnih događanja.
Srijeda, 20. siječnja 2016. ušla je u povijest, jer se dogodilo čudo, iako ne u nadnaravnom smislu. U večernjim satima zasjedala je Vlada i raspravljala kako riješiti za nju prvi značajni problem. Rasprava se nastavila i sljedeći dan i trajala je devetnaest sati. Takvo tajnovito odugovlačenje poticalo je na zabrinutost. Na sreću, te iste večeri su naši rukometaši, za samo šezdeset minuta izborili polufinale EURA kad su senzacionalno u Krakowu svladali Poljsku s 37:23 u jednoj od najnevjerojatnijih utakmica u povijesti hrvatskog sporta. Nakon utakmice analizirao se uspjeh te isticao zajednički cilj i zanesenost među igračima. Izbornik naše reprezentacije je zahvaljivao Blaženoj Djevici Mariji, Isusu i Duhu Svetomu – očito smatrajući kako su oni bili odlučujući u utakmici. Pripisivanje Bogu i Mariji poticaj i pomoć za pobjedu je teološki netočno, jer kompeticija je neprimjeren atribut Božjem karakteru. Kad Bog vodi utakmicu, onda svi pobjeđuju, ili je u najmanju ruku rezultat neriješen, jer jednako voli i Hrvate i Poljake. Ali, ta zanesenost i zajedništvo oko istoga cilja, pri čemu svi igrači nisu dijelili vjerničko uvjerenje svojega trenera, zapravo je predivni primjer ostvarenja duha zajedništva, što je uvijek najvažniji sastojak timskog djelovanja — pravo čudo u našem sve više podijeljenom, nesigurnom i žalosnom svijetu. Nakon ovog osvježenja i ohrabrenja malo je ostalo onih kojima je bilo važno što se političari ne mogu dogovoriti oko svojim složenih interesa i ciljeva — bili su poneseni zajedništvom koje veseli srce.
U takvom duhu međusobnog upoznavanja, zajedništva i ostvarivanja ovih životnih sadržaja Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj djeluje ponajprije preventivno i proširuje win-win mentalitet u našem interesom zaokupljenom svijetu.
Iz osobnog iskustva svjedočim da kroz ovu Udrugu u susretu s ljudima koje sam donedavno samo površno poznavao uspješno obuzdavam svoje predrasude. Moja “vjerska sloboda” mi omogućava da sve više cijenim sve ljude i budem spreman učiti od svih. Ateisti i agnostici me stimuliraju temeljitije promišljati o svekolikoj stvarnosti, a vjernici me oduševljavaju u praktičnom doživljavanju Onoga od kojeg ne postoji ništa uzvišenije — Boga. S jednima i drugima sudjelujem u životnoj utakmici koja ostvaruje čuda, ne toliko za pregovaračkim stolom, već kad zaneseni istim idealima i namjerom zajedno pobjeđujemo svaku ropsku isključivost, podvajanje, bahatost, neprijateljstvo, zavist, mržnju… I ova svečana skupština Udruge jedna je od prilika za međusobno upoznavanje i radovanje onim što nam je univerzalna i zajednička potreba — SLOBODA.
Nakon ovog obraćanja, predsjednik Udruge, gospodin Željko Mraz, iznio je obrazloženje za dodjelu Priznanja dr. Branko Lovrec, gospođi prof. dr. sc. Ankici Marinović, znanstvenoj savjetnici u Institutu za društvena istraživanja i prijašnjoj savjetnici predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ive Josipovića. Istaknuo je njezino znanstveno djelovanje, naročito, zajedno s Dinkom Marinović Jerolimov, u pripremi poznate knjige Vjerske zajednice u Hrvatskoj, koju je objavila Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj i Prometej (Zagreb, 2008., 430 str.). Također je pohvaljena njezina dostupnost svim vjerskim zajednicama kao savjetnice Predsjednika za znanost, visoko obrazovanje i vjerske zajednice. Neke od njezinih zamisli postale su praksa u uredu predsjednika, koju slijedi i današnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Nakon uručenja priznanja slijedilo je obrazloženje za drugoga laureata na ovoj sjednici.
Obrazloženje za dodjelu priznanja Stožeru za koordinaciju aktivnosti u povodu dolaska migranata u Republiku Hrvatsku sastojalo se od filmskoga priloga Augustina Bašića, iz emisije Duhovni izazovi, i teksta koji je napisao jedan od sudionika zbrinjavanja prognanika u tranzitnom centru u Slavonskom Brodu, Tihomir Kukolja koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Iz obrazloženja koje je pročitao Josip Takač, prof., član Glavnog odbora Udruge, navodimo završni odlomak (kompletan tekst možete pročitati ovdje):
“Kad sam nakon deset dana služenja u kampu napokon napuštao Slavonski Brod, bio sam pod dubokim dojmom. Nešto se lijepo dogodilo u tom gotovo vojnički ustrojenom kampu, u koji je tih dana svakodnevno ulazilo i napuštalo ga između dva, tri, četiri, čak pet vlakova do kraja nakrcanih izbjeglicama. Unatoč stradanjima izbjeglica koji svakodnevno putuju kroz zimski izbjeglički centar u Slavonskom Brodu, imao sam osjećaj da Hrvatska ima razloga biti ponosna na ulogu koju igra u cijeloj izbjegličkoj priči. Bilo mi je drago da smo moja ekipa i ja mogli barem nakratko biti dijelom te priče.”
Stožeru za koordinaciju aktivnosti u povodu ulaska migranata u Republiku Hrvatsku za predano pomaganje svim prognanicima bez obzira na vjeru, rasu i narodnost Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj uručuje Priznanje dr. Branko Lovrec.
Nakon pjesme “O, dođite svi u najveći zbor” Gospel ansambla Agape, slijedili su pozdravi gostiju svečane skupštine Udruge.
Pročitane su pismene čestitke i želje za daljnje uspješno djelovanje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednika Hrvatskoga sabora, akademika Željka Reinera te ravnateljice Državnog arhiva u Zagrebu, doc. dr. sc. Živane Hebdeli.
Uime potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, gospodina Tomislava Karamarka, skup je pozdravio saborski zastupnik, gospodin Željko Fiolić, a umjesto Pučke pravobraniteljice Lore Vidović skup je pozdravila njezina zamjenica, Tena Šimonović Einwalter. Uime Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama govorio je Šime Jerčić, a zatim se biranim riječima skupu obratio prethodni predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Ivo Josipović, koji je sada aktivan na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Gospodin Josipović je laureat 2012. godine koji hrabro zastupa svekolike ljudske slobode i podupire nastojanja Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj. Izrazio je zadovoljstvo što sada i njegova savjetnica prof. dr. sc. Ankica Marinović dobiva priznanje Udruge, i što neka od njihovih nastojanja postaju praksa u predsjedničkim dvorima.
Uime Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država skup je pozdravio gospodin Eric Williams, politički dužnosnik koji je izmamio pljesak okupljenih jer je ovog puta govorio hrvatskim jezikom.
Zatim su slijedila čestitanja čelnika vjerskih zajednica. Prenijeti su pozdravi i dvojice katoličkih biskupa: požeškog biskupa Antona Škvorčevića i varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. Uime Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj i muftije Aziza ef. Hasanovića skup je pozdravio Mevludi ef. Arslani, ravnatelj Islamske gimnazije u Zagrebu.
Prije pozdrava uime Srpske pravoslavne crkve, koje je prenio protojerej stavrofor Slobodan Lalić, prof., izraženo je žaljenje zbog nedavnih grubih medijskih nasrtaja na mitropolita zagrebačko-ljubljanskoga, Porfirija Perića i pravoslavne vjernike u Hrvatskoj. Takvo ponašanje je suprotno duhu okupljanja u Sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu na pravoslavni Badnji dan. Uz državne i vjerske uzvanike tu je bilo i predstavništvo Udruge, a predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović održala je prigodan govor i od srca zaželjela pravoslavnim vjernicima blagoslovljen Božić, koji sjedinjuje sve kršćane prigodnim pozdravom “Mir Božji, Hristos se rodi!”
Zatim su se nizali pozdravi i izrazi iskrenih želja koje su skupu uime svojih zajednica prenijeli:
- Židovska općina Zagreb — rabin Luciano Moše Prelević, član Glavnog odbora Udruge
- Kristova crkva u Republici Hrvatskoj — gosp. Mladen Dominić, predsjednik;
- Kršćanska adventistička crkva u Republici Hrvatskoj, Hrvatska konferencija — gospodin Drago Mojzeš, predsjednik;
- Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj — gosp. Ladislav Ružička, dopredsjednik;
- Hrvatska kršćanska koalicija — Mario Dučić, predsjednik
- Protestantsko evanđeosko vijeće — Giorgio Grlj, predsjednik
- Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj — gospodin Vatroslav Zupančić;
- Novoapostolska crkva u Republici Hrvatskoj — gospodin Marinko Šoša, starješina.
- Vaišnavska vjerska zajednica u Republici Hrvatskoj — gospodin Ivan Pismiš, koji je zaželio uspjeh Udruzi i upoznao nas sa životom i izazovima ove vjerske zajednice.
Na kraju je svečanu skupštinu Udruge pozdravio naš domaćin, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, i ujedno predsjednik Sinodalnog vijeća Hrvatske starokatoličke crkve u Republici Hrvatskoj te predsjednik Župnog vijeća u Zagrebu. U nadahnutom obraćanju učinio je da se uistinu osjećamo dobrodošli u najvišoj obrazovnoj ustanovi u državi.
Uslijedilo je predavanje laureata, prof. dr. sc. Ankice Marinović, znanstvene savjetnice u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, pod naslovom “Što mogu religije danas u javnosti; primjer Hrvatske”.
Iz tog zapaženog izlaganja izdvajamo ulomak koji sažima glavnu misao predavanja:
“Nije li prirodno u društvima, u kojima je religija dugo bila isključena iz javne sfere, omogućiti vjerskim zajednicama ili vjerski zauzetim pojedincima angažman kojim mogu pridonijeti općem dobru? Mogu li se tu pronaći spomenuti kapaciteti religija za pozitivna društvena djelovanja?
Što bi to značilo u Hrvatskoj? Mukotrpni zadatak koji prethodi ostvarenju te ideje bio bi i jest — emancipacija javnog prostora od utjecaja ideologiziranosti. Ideologiziranost ima dva predznaka. Prvo je uvjerenje da su religioznost i bilo koji oblik aktivnosti religijskih aktera štetni i da im nije mjesto u javnom prostoru (što zastupaju neke udruge civilnog društva). Drugo je uvjerenje koje vidi spas u religijskoj retotalizaciji društva (koje zastupaju neke udruge civilnog društva, dijela hijerarhije Katoličke crkve i pojedinih aktera političkog i stranačkog života). Kao ilustracija ovog drugog uvjerenja može poslužiti nedavna nespretna i nediplomatska izjava prvog potpredsjednika Vlade koji je nakon konstituiranja nove Vlade izjavio, mislim u Imotskom: ‘U Hrvatskoj je napokon narodnjačka vlast ljudi koji se znaju prekrižiti kada uđu u crkvu’, zaboravivši da mu je jedan od ministara prakticirajući musliman. Zaboravivši da takva neumjesna izjava može izazvati nedoumicu i zebnju kod građana koji ne prakticiraju križanje jer su ateisti ili agnostici, kod onih u čijoj religiji obred križanja ne postoji, kod onih koji se križaju drukčije, pa i kod onih koji se križaju jednako kao članovi Vlade, a ne smatraju da je u sekularnoj državi umijeće križanja pretpostavka za dobro funkcioniranje Vlade.
Tu može poslužiti kao primjer i uvjerenje jednog biskupa koji smatra da dolazak ateista ili agnostika na misu ‘vrijeđa nas katolike’. Ili koji na drugom mjestu kaže: ‘Dolazite negdje gdje vas ništa ne zanima i ništa ne osjećate, već se želite praviti važnim, da vas snime kamere, kako tobože poštujete i druge.’
Za razliku od spomenutog biskupa, papa Franjo kaže: Nema ‘neregularnih osoba’. Crkva nije carina, ne smije biti nikome prepreka.
Dakle, od ideologiziranosti se treba emancipirati od stava ILI—ILI. To je podignuti zid. Oholost. Nepovjerenje prema bližnjem. Predrasude…”
Cijeli tekst će biti objavljen u slijedećem broju časopisa Vjerska sloboda.
U zaključku svečane Skupštine prof. dr. sc. Ivan Markešić, znanstveni savjetnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu i član Glavnog odbora Udruge, iznio je ukratko glavne sadržaje izlaganja na Skupštini i poručio da je i danas, unatoč činjenici da je najveći broj građana i pripadnika vjerskih zajednica zadovoljan postignutim stupnjem vjerskih sloboda u Republici Hrvatskoj, potrebno čuvati i sačuvati Udrugu za vjersku slobodu. I to iz opreza da zbog sve veće religizacije politike i politizacije religije ne bi kod nas, u našem hrvatskom društvu, došlo do ugroze vjerskih sloboda onih koji su u manjini. U tu svrhu je predstavnicima Vlade Republike Hrvatske predložio da učine sve kako bi oni koji imaju želju i potrebu osnivati svoje nove vjerske zajednice mogli to učiniti na primjeren način i na dobrobit hrvatskoga društva. Izrazio je i nadu da će i novo političko vodstvo u Republici Hrvatskoj, poštujući temeljna kršćanska načela, osigurati svim ljudima u Republici Hrvatskoj da mogu nesmetano ostvarivati svoja ustavna prava, posebno kad je riječ o slobodi mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, ali i slobodi nevjerovanja, te da svoju vjeru mogu javno ispovijedati u nauku, obredima i životu, ali i da zbog svoje nevjere ili drukčijeg svjetonazora ili spolnih orijentacija ne budu diskriminirani. Zapravo, jedna od najvažnijih zadaća nove političke vlasti u Republici Hrvatskoj je sačuvati sekularnost društva, jer je ona jedini jamac da će svi građani u Republici Hrvatskoj, a to znači i pripadnici svih vjerskih zajednica bez obzira na brojnost njihova članstva, moći uživati puninu vjerskih sloboda — a vjerska sloboda je temelj svake druge slobode — i to bez straha od davanja prioriteta nekim vjerskim zajednicama u odnosu na druge. Jer, slobodni smo onoliko koliko su slobodni oni drugi koji s nama zajedno žive.
Da poruke ovoga skupa dopru u javnost pobrinuli su se novinari, snimateljske i uređivačke ekipe Hrvatske radiotelevizije i Odjela za medije Kršćanske adventističke crkve pod vodstvom Augustina Bašića i Darka Kovačevića.
Na kraju je predstavljen i podijeljen novi broj časopisa Vjerska sloboda, koji izvješćuje o značajnijim djelovanjima Udruge i osvrće se na tekuće izazove vjerskoj slobodi. Ističemo znanstveni članak prof. dr. sc. Ivana Markešića, “Gospićka groblja”, u kojem zaključuje: “Izvršena analiza, popraćena autentičnim autorovim fotografijama, željela je, osim toga, pokazati kako se ljudski život ne odvija samo u područjima realnoga življenja, nego i na mjestima gdje započinje realnost smrti, ali i nadanja u zagrobni život, na mjestima gdje se u cijelosti zrcali čovjekov ne samo religijski, nego i nacionalni, ideološki, kulturni i socijalni habitus. A to ova dva Gospićka groblja, katoličko i pravoslavno, u cijelosti pokazuju i svjedoče.”
Na kraju je uslijedilo druženje uz ukusnu zakusku, a kada čovjek blaguje onda postaje i pristupačniji za zbližavanje.
Dr. sc. Dragutin Matak, glavni tajnik Udruge