Sveta namjera

“Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga … udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.” (Nehemija 1,11)
“Nehemija, jedan od hebrejskih izgnanika, zauzimao je utjecajan i ugledan položaj na perzijskom dvoru. Kao kraljev peharnik slobodno je dolazio u kraljevu blizinu. … Preko tog čovjeka … Bog je namjeravao donijeti blagoslov svojem narodu u zemlji njihovih otaca. … Hebrejski je domoljub saznao da su u Jeruzalemu, izabranom gradu, nastali teški dani. Izgnanici koji su se vratili trpjeli su nevolju i sramotu. … Djelo obnove je zaustavljeno, službe u Hramu ometane, a narod u stalnom strahu budući da je najveći dio gradskih zidina i dalje bio razrušen. … Nehemija je često izlijevao svoju dušu pred Bogom moleći za svoj narod. Međutim, sada, dok je molio, u njegovim se mislima počela oblikovati sveta namjera. Odlučio je da će, ako dobije dopuštenje od kralja, ako nabavi oruđa i građu, sam preuzeti zadaću obnavljanja jeruzalemskih zidina. … Četiri mjeseca Nehemija je čekao povoljnu priliku da svoj zahtjev iznese kralju. … Morao je obaviti sveti zadatak i bila mu je potrebna kraljeva pomoć; shvatio je da o načinu na koji će iznijeti svoju želju ovisi hoće li dobiti kraljevo dopuštenje i osigurati njegovu potporu. ‘Zazvah Boga nebeskoga’ — kaže on. Tijekom te kratke molitve Nehemija je stupio u blizinu Kralja nad kraljevima i privukao na svoju stranu silu koja može obratiti srca kao što se skreću riječni tokovi. Molitva kakvom se Nehemija molio u času svoje potrebe sredstvo je koje kršćaninu stoji na raspolaganju u okolnostima kad ostali oblici molitve nisu mogući. … U času iznenadne teškoće ili opasnosti, duša se može obratiti Onomu koji je obećao da će priskočiti u pomoć svojim vjernim i odanim sljedbenicima kad god zavape k Njemu. U svim okolnostima, u svim prilikama, duša opterećena žalošću i brigama, ili pod udarom okrutnih kušnji, može naći sigurnost, potporu i pomoć u nepresušnoj ljubavi i snazi Boga koji drži svoje obećanje.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 400—402)