Svi su pozvani da budu Božja djeca

“Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2)
“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije uznao. Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je i on čist.” (1. Ivanova 3,1-3) Ovdje Ivan dobiva uvid u nemjerljivu ljubav beskrajnog Boga i ne nalazeći odgovarajuće riječi kojima bi je opisao, on poziva svijet da je promatra. U Starom zavjetu postojali su simboli i sjene koje su ukazivale na Krista. Oni koji su za vrijeme Njegove službe na Zemlji bili s Njim, zabilježili su Njegova djela u Novom zavjetu. Tri i pol godine učenici su slušali pouke s usana Krista, najvećeg Učitelja kojega je svijet ikad upoznao. … Što je Njega dovelo na ovaj svijet? To što su Adam i Eva prekršili Božji zakon u Edenu. … Prije nego što je došao na naš svijet, Krist je pozorno promatrao i vidio da Sotona provodi svoju vlast nad ljudima. A zbog Adamovog prijestupa, Sotona je polagao pravo na čitav ljudski rod. On je ukazivao na njihove nesreće i bolesti i okrivljavao Boga za njih. Govorio je da Bog nema milosti prema ljudima, te da bi oni isto tako mogli biti i pod njegovom vlašću. Međutim, Isus je odlučio položiti svoj život za spasenje ljudskog roda. On je odložio svoju krunu i kraljevsku odjeću da bi ljudski rod mogao zaodjenuti božanskom naravi. … Budući da je Božji zakon prekršen, prevladalo je uvjerenje da ljudi ne mogu držati Božje zapovijedi. … Međutim, u Isusu Kristu spojene su ljudska i božanska narav. On je došao na naš svijet kako bi uzdigao čovječanstvo na moralnoj ljestvici pred Bogom. Stupio je na tlo na kojem je Adam pao. Suprotstavio se Sotoninim kušnjama i izišao kao pobjednik. Sotona je prišao Božjem Sinu kao anđeo svjetla na isti način kao što možda prilazi i vama kušajući vas. Iz pustinje kušnji Isus Krist je izišao kao pobjednik. Dok se nalazio na obali Jordana, uputio je takvu molitvu Nebu kakva se nikada prije nije čula. Njegova se molitva probila kroz tamu koja Ga je okruživala i doprla do najvišeg Neba. Nebo se otvorilo i na Njega se spustio Duh Sveti u obličju goluba od uglačanog zlata, i s usana Beskonačnoga začule su se riječi: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3,17) Mi nismo u potpunosti razumjeli u kojoj su mjeri te riječi upućene nama. One nam govore da smo prihvaćeni “u Ljubljenome” (Efežanima 1,6). … Krist je došao na ovaj sićušan svijet i učinio mu čast uzimajući ljudsku narav. Uzdignuo je ljudski rod pred očima svih stvorenih svjetova. (Manuscript 16, 1893.)