Svjedočenje

“Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sam ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao.” (1. Korinćanima 9,27)
“Kao što je pozvao Daniela da svjedoči za Njega u Babilonu, Bog poziva i nas da budemo Njegovi svjedoci u današnjem svijetu. I u najmanjim i u najvećim životnim pothvatima On želi da ljudima otkrivamo načela Njegova kraljevstva. Mnogi čekaju da im se povjeri neko veliko djelo, dok svakoga dana propuštaju prilike za pokazivanje vjernosti Bogu. Iz dana u dan ne obavljaju svoje male životne dužnosti iz cijeloga srca. … U životu pravoga kršćanina ništa nije beznačajno. U očima Svemogućega svaka dužnost je važna. Gospodin točno procjenjuje svaku priliku za službu. Neiskorištene mogućnosti isto se tako unose u izvještaj kao i one koje smo iskoristili. Nama će biti suđeno na temelju onoga što smo trebali postići, a nismo, zato što se nismo poslužili svojim sposobnostima da proslavimo Boga. Plemenit karakter nije posljedica slučajnosti; on se ne može pripisati posebnoj naklonosti ili darovima Providnosti. On je rezultat samodiscipline, pokoravanja niže naravi višoj, predavanja sebe u službu Bogu i bližnjima. … Tijelo je najvažniji posrednik preko kojega se um i duša pripremaju za izgradnju karaktera. Zato neprijatelj duše usmjerava svoje kušnje s ciljem da njima oslabi i umanji tjelesne snage. … Tijelo se mora staviti pod vlast viših sila čovjekova bića. Volja mora zavladati strastima, a ona sama se mora pokoriti Bogu. Vlast trebaju preuzeti kraljevske sposobnosti razuma, posvećene božanskom milošću. Umna snaga, tjelesna izdržljivost i dužina života ovise o nepromjenljivim zakonima. Tko poštuje te zakone, može pobijediti sebe, svoje sklonosti, ‘Poglavarstva, Vlasti i Vrhovnike ovoga mračnog svijeta’ i suočiti se ‘s duhovima pakosti ispod neba’ (Efežanima 6,12).” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 308,309)