„Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.“ (Ivan 3,5)
Često se postavlja pitanje: Zašto nema više snage u Crkvi? Zašto nema više životno važne pobožnosti? Razlog je što se ne pokoravamo zahtjevima Božje riječi u duhu i istini. Bog nije na prvom mjestu u našoj ljubavi niti bližnje volimo kao same sebe. I to je dovoljno za sve. O ovim dvjema zapovijedima ovisi cijeli Zakon i svi Proroci. Učinimo da se ova dva Božja uvjeta izričito poštuju i neće biti nikakve nesloge u Crkvi, nikakvih neskladnih poteza u obitelji. Kod mnogih je kršćanstvo odviše površno. Vanjsko obličje zamjenjuje unutarnje djelovanje milosti. … Teorija istine je obratila glavu, ali hram duše nije očišćen od njegovih idola.
Kada se zapovijed uselila u njegovo srce i um, Pavao je rekao: „Grijeh oživje i ja umrijeh!“ U ovim danima pretvaranja ima mnogo prividnih obraćenja. Istinsko osvjedočenje u grijeh, prava žalost od srca zbog pokvarenosti, umiranje sebi, svakidašnja pobjeda nad nedostacima karaktera, novorođenje – sve to, opisano kao staro, Pavao kaže da je prošlo i da je sve postalo novo. O takvom djelu mnogi ne znaju ništa. Oni su unijeli istinu u svoje neobraćeno srce i onda nastavili kao da se ništa nije dogodilo pokazujući iste nesretne osobine karaktera.
Ako je drvo dobro, posljedica će biti dobar rod. Djelovanje Božjega Duha na srce bitno je za pobožnost. Ono mora biti primljeno u srce onih koji su prihvatili istinu i stvoriti u njima čisto srce da bi mogli držati zapovijedi i postati izvršitelji Riječi. …
Biblija se ne proučava onoliko koliko bi trebalo; ona nije postala pravilo života. Da su se njezini propisi savjesno slijedili i da su postali temelj karaktera, bilo bi i čvrstine namjere koju nikakva poslovna spekulacija ili svjetovni pothvat ne bi mogao ozbiljno poljuljati. Karakter oblikovan na takav način, osnažen Božjom riječju, opstat će u dan kušnje, teškoća i opasnosti. Da bi njegov utjecaj mogao spasonosno djelovati na svijet, savjest mora biti prosvijetljena i život posvećen ljubavlju prema istini primljenoj u srce. (Review and Herald, 28. kolovoza 1879.)