“Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.” (Izreke 22,6)
Najljepše djelo koje je ikada povjereno muškarcima i ženama jest bavljenje oblikovanjem uma mladih. Najveću pozornost u odgoju mladih treba posvetiti raznovrsnosti poučavanja, kako bi se u njima potaknule uzvišene i plemenite snage uma. Roditelji i učitelji nisu osposobljeni za odgajanje djece ako sami nisu prethodno svladali pouku o samosavladavanju, strpljivosti, dobroti i ljubavi. Kako je značajna uloga roditelja, staratelja i učitelja! Malo je onih koji uviđaju važnost potrebe obrazovanja i kako treba upravljati razvojem uma, misli i osjećaja mladih.
Odgojem od najranijeg djetinjstva oblikuje se karakter mladih za svjetovni i za vjerski život. Salomon kaže: “Uči dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.” Ovim je vrlo mnogo rečeno. Poučavanje koje Salomon ovdje preporučuje znači da djecu treba odgajati i stalno usmjeravati u njihovu razvoju. Da bi roditelji i učitelji bili uspješni u ovoj zadaći, oni sami moraju znati “put” kojim dijete treba ići. To nije puko znanje koje se može steći iz knjiga. To obuhvaća sve što je dobro, puno vrlina, pravedno i sveto. Ono uključuje umjerenost, pobožnost, bratsku obazrivost i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Da bi se ovaj cilj ostvario, mora se posvetiti posebna pozornost tjelesnom, umnom, moralnom i vjerskom odgoju djece i mladih. Djecu treba učiti da poštuju rasuđivanje stečeno na temelju osobnog iskustva. Treba ih tako odgajati da svoje mišljenje i volju usklađuju s mišljenjem svojih roditelja i učitelja, i navesti ih da stvarno uvide ispravnost prihvaćanja njihovog savjeta. Tada njihov karakter, i kad ne bude više pod nadzorom i rukovostvom roditelja i učitelja, neće biti sličan trsci koju ljulja svaki vjetar.
Malu djecu treba pustiti da slobodno i sretno trčkaraju kao janjci u otvorenoj prirodi. Treba im omogućiti da u najpovoljnijim okolnostima polože temelj za zdravu i snažnu konstituciju.
Majke bi trebale imati manje ljubavi za umjetno ukrašavanje kuće i trebale bi pronaći vremena da u sebi i svojoj djeci bude ljubav za ljupke pupoljke i rascvjetalo cvijeće. Majka može misli svoje djece usmjeriti na Stvoritelja i u njihovom mladom srcu probuditi ljubav prema nebeskom Ocu koji je jasno pokazao svoju veliku ljubav za njih. Roditelji mogu u svemu stvorenome ukazivati svojoj djeci na Boga. Ove pouke utisnute u misli male djece, okružene ugodnim i privlačnim prizorima prirode, ostaju im trajno u sjećanju. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 131—137)