"Treba se više pokoravati Bogu"

“Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima — odgovoriše Petar i apostoli.” (Djela 5,29)
Kada dođe do vjerskih neslaganja, u većini slučajeva bît problema ogleda se u tome što netko pokušava nametnuti svoje mišljenje. A o čemu? Obično o pitanjima koja nisu bitna, a koja se takvima smatraju samo zato što im ljudi pripisuju veliko značenje. Vidi Matej 12,31-37; Marko 14,56; Luka 5,21; Matej 9,3. Ali pogledajmo povijest ljudi koje su židovski svećenici smatrali opasnima zato što su unosili nova i neobična učenja u vezi sa skoro svim teološkim predmetima. Apostoli su poslušali zapovijed koju im je dao Duh Sveti: “Idite i navješćujte u hramu narodu sve što se tiče ovoga života!” (Djela 5,20) … Da su svećenici i poglavari postupili u skladu s onim što su osjećali prema apostolima, sljedeći izvještaj bio bi sasvim drugačiji, ali Božji anđeo je čuvao stražu da bi proslavio Njegovo ime ako bi došlo do bilo kakvog nasilja protiv Njegovih slugu. “Kad ih dovedoše, staviše ih pred Veliko vijeće. Veliki ih svećenik upita: ‘Zar vam nismo oštro zabranili da učite o tom imenu?’ … ‘Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima — odgovoriše Petar i apostoli. … Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.’ Kad to čuše, vrlo se rasrdiše te ih nakaniše ubiti.” (Djela 5,27-33) Međutim, Duh Sveti je pokrenuo Gamaliela, farizeja i učitelja Zakona, koji je imao veliki ugled u narodu; on je uputio sljedeći savjet: “Prođite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potječe od ljudi, propast će, a ako potječe zbilja od Boga, nećete ga moći uništiti. Pustite ih da ne dođete u sukob s Bogom! Tada pristaše na njegov prijedlog.” (Djela 5,38-40) Ali su Sotonine osobine u toj mjeri upravljale njihovim umom da su usprkos veličanstvenim čudima liječenja bolesnih i oslobađanja Božjih slugu iz zatvora, svećenici i poglavari bili tako puni predrasuda i mržnje da su se jedva obuzdavali. “Dozvaše k sebi apostole te ih išibaše i zabraniše im govoriti o Isusovu imenu pa ih otpustiše. A oni ostaviše Veliko vijeće vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo. Svaki dan su neprestano i u hramu i po kućama navješćivali Isusa kao Mesiju.” (Djela 5,40-42) (Letter 38, 1896.)