Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Tužaljke 3”.
1 Ja sam čovjek koji je vidio nevolju pod šibom gnjeva njegova. 2 Mene je odveo i nagnao da hodam u tmini i bez svjetlosti. 3 Doista, okrenuo se protiv mene, ruku svoju povazdan obara na me. 4 Tijelo je moje i kožu moju postarao, polomio je kosti moje. 5 Obgradio me i okružio žuči i tegobom. 6 Pustio me da prebivam na mračnim mjestima kao oni što su mrtvi odavna. 7 Zazidao me te ne mogu izaći, otežao je moje okove. 8 I kad sam vikao i vapio, odbijao je moju molitvu. 9 Putove je moje zagradio klesanim kamenom, iskrivio je moje staze. 10 Meni on bijaše kao medvjed koji vreba, kao lav u potaji. 11 Skrenuo je moje putove i raskidao me, ostavio me napuštenim.12 Lȗk je svoj napeo, a mene postavio kao metu za strijelu. 13 Sinove svog tobolca sasuo mi je u slabine. 14 Postao sam podsmijeh svemu puku svojemu — njihova rugalica povazdan. 15 Nasitio me gorčinom, napojio me pelinom.16 Šljunkom mi je i zube polomio, zgazio me u pepeo. 17 I duša se moja od mira udaljila, zaboravih na dobro. 18 Pa rekoh: »Iščezla je snaga moja, i nada moja od Gospoda.« 19 Spomeni se moje nevolje i beskućništva mojega, pelina i žuči. 20 Duša moja dobro pamti i ponire u meni. 21 Uzeh ovo k srcu svojemu, zato se i nadam. 22 To što ne izgibosmo, milosrđe je Gospodnje, jer njegova smilovanja ne prestaju. 23 Svakog su jutra nova; vjernost je tvoja velika! 24 »Gospod je moj dio,« veli duša moja, »zato se u nj pouzdajem.« 25 Dobar je Gospod onomu koji na njega čeka, duši koja ga traži. 26 Dobro je u tišini čekati spasenje Gospodnje. 27 Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. 28 Neka sjedi sam i šuti, jer ga on metnu na nj. 29 Neka usta svoja stavi u prašinu — možda još ima nade.30 Neka pruži obraz onomu koji ga bije, neka se zasiti porugom. 31 Jer Gospodin neće odbaciti zavijeke. 32 Jer ako i ucvili, ipak će se smilovati po velikom milosrđu svojemu. 33 Ta on ne mori iz srca svojega niti ucvili sinove čovjekove. 34 Kad pod nogama svojim satiru sve sužnje zemaljske, 35 kad izvrću pravdu čovjekovu pred licem Svevišnjega, 36 kad čine krivo čovjeku u parbi njegovoj — zar to Gospodin ne vidi? 37 Tko je taj koji rekne i zbude se a da Gospodin nije zapovjedio? 38 Ne izlazi li iz usta Svevišnjega i zlo i dobro? 39 Na što se žale živi ljudi? Svaki čovjek na svoj grijeh. 40 Ispitajmo i istražimo putove svoje, i vratimo se Gospodu. 41 Podignimo na rukama srce svoje k Bogu na nebesima. 42 Mi se odmetnusmo i pobunismo — ti praštao nisi. 43 Obastro si se gnjevom i progonio nas, ubijao si neštedice. 44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. 45 Načinio si od nas otpad i smeće među narodima. 46 Svi naši neprijatelji usta svoja na nas razvališe. 47 Zadesi nas strahota i jama, pustoš i propast. 48 Rijeke vode silaze mi s očiju zbog propasti kćeri puka mojega. 49 Oči moje suze liju i ne staju, liju bez prestanka, 50 dokle Gospod s nebesa ne pogleda i ne vidi. 51 Oko moje dušu mi muči zbog svih kćeri grada mojega. 52 Neprijatelji moji žestoko me progone ko pticu, bez razloga. 53 U jamu baciše moj život i zasuše me kamenjem. 54 Voda mi dođe preko glave; tada rekoh: »Pogiboh!« 55 Zazvah, Gospode, ime tvoje iz najdublje jame.56 Čuo si moj glas: »Ne zatiskuj uha svojega na moje uzdisanje, na moj vapaj.« 57 Bio si blizu u dan kad te zazvah. Rekao si: »Ne boj se!« 58 Ti si, Gospodine, vodio parnice za dušu moju, ti si otkupio moj život. 59 Vidio si, Gospode, kako mi krivdu čine; dosudi mi pravdu. 60 Vidio si svu osvetu njihovu, sve njihove namisli protiv mene. 61 Čuo si, Gospode, ruganje njihovo, sve njihove namisli protiv mene. 62 Usne su onih koji ustadoše na me i spletkarenje njihovo protiv mene povazdan. 63 Pogledaj, kad sjede i kad ustaju, ja sam im rugalica. 64 Uzvrati im, Gospode, naplatom, po djelu ruku njihovih. 65 Podaj im zastrto srce, udari ih kletvom svojom. 66 U gnjevu ih goni i zatri ispod neba Gospodnjega.