U naručju Pastira

16. 02. 2018.

“Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice.” (Izaija 40,11)
Pravi pastir zna, sažalijeva i pomaže ovcama kojima je najviše potrebna njegova pomoć — onima koje su ranjene, hrome i nemoćne. “Kao pastir pase stado svoje.” Veliki Pastir poznaje svoje stado mnogo dublje nego što je patrijarh Jakov poznavao slabe, ranjene i hrome među svojim ovcama. On zna ono što nitko drugi ne zna. On sâm je ponio svako breme. Nitko ne poznaje teret bolje od Njega samog, jer je On uzeo naše bolesti i ponio naše nemoći. Upravo to Ga je načinilo čovjekom boli koji je upoznat s nevoljama. … Ako ne postoji nijedna duša u svemiru kojoj je stalo do tebe, Gospodin Bog Izraelov brine se o tebi sa suosjećanim, nježnim i sažaljivim mislima. On vidi tvoje jake strane kada si slab i obeshrabren. … Imaš najdublje, najbogatije sažaljenje koje okrepljuje u naručju Velikog Pastira. Mi nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s nama, nego Onoga koji je u svemu iskušan kao i mi, ali je bez grijeha. … Ne samo da su stvorene sve okolnosti da nađemo pomoć, snagu i milost kad smo u kušnji, nego i naš utjecaj na druge umove treba biti blagotvoran. Ne samo da Krist poznaje svaku dušu, kušnje i ispite te duše, nego On zna i sve okolnosti koje uznemiruju i izazivaju duh. Tvoja velika opasnost leži u tome da si samodovoljan. Ovo se ne smije dogoditi jednom kršćaninu. Krist će ti dati svoje strpljenje ako zatražiš. … Božja preobilna ljubav i prisutnost dat će ti moć vladanja sobom. On će oblikovati i usmjeriti tvoj um i karakter. On će usmjeriti tvoje ciljeve, svrhu i sposobnosti kako bi dobio moralnu i duhovnu silu koju nećeš morati ostaviti na ovome svijetu, nego ćeš je ponijeti sa sobom i zadržati u vječnosti. (Letter 46, 1898.)