U Sotoninoj vlasti

“On se okrenu Petru i reče: ‘Sotono, idi mi s očiju! Ti si sablazan za me, jer tvoje misli nisu Božje, već ljudske.’” (Matej 16,23)
“Sotona se uvijek nastoji nametnuti i postaviti između čovjekove duše i Boga. … Pouku koja je upućena Petru trebamo pomno proučavati.” (Letter 65, 1894.) “Petar nije želio vidjeti križ u Kristovom radu. Dojam koji su izazvale Petrove riječi bio je u potpunoj suprotnosti s dojmom koji je Krist želio ostaviti na um svojih sljedbenika, pa je Spasitelj bio pokrenut da izgovori jedan od najozbiljnijih prijekora koji je ikada prešao preko Njegovih usana. … Sotona je pokušavao obeshrabriti Isusa i odvratiti Ga od Njegovog poslanja, a Petar je u svojoj slijepoj ljubavi dao glas kušnji. Knez zla bio je začetnik ove misli. Njegovo je poticanje bilo iza ovog prenagljenog uzvika. … Želio je Petrov pogled zadržati na zemaljskoj slavi kako ne bi mogao vidjeti križ na koji je Krist želio usmjeriti njegove oči. Preko Petra Sotona je opet sručio kušnju na Isusa. Međutim, On se na to nije osvrtao; mislio je na svojeg učenika. Sotona se postavio između Petra i njegovog Učitelja da učenikovo srce ne bi bilo ganuto prizorom Kristova poniženja. Kristove riječi nisu izgovorene Petru, već onome koji ga je pokušao odvojiti od njegovog Otkupitelja. ‘Sotono, idi mi s očiju! Nemoj se više postavljati između mene i mojeg zabludjelog sluge. Dopusti mi da budem s Petrom licem k licu kako bih mu mogao otkriti tajnu svoje ljubavi.’ Za Petra je to bila gorka pouka koju je on sporo učio — da Kristova staza na Zemlji vodi kroz duboke duševne patnje i poniženja. Učenik je ustuknuo od sudjelovanja u patnji sa svojim Gospodinom. Međutim, u ognjenoj peći pročišćavanja morao je upoznati njezin blagoslov. Poslije, kad je njegova živahna pojava već bila povijena pod teretom godina i truda, pisao je: ‘Prestanite se čuditi, ljubljeni — kao da vam se što neobično događa — požaru koji bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava!’ (1. Petrova 4,12.13)” (Isusov život, str. 340,341)