Učenik sporog srca

10. 11. 2017.

“Toliko sam vremena s vama — odgovori mu Isus — i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: ‘Pokaži nam Oca!’?” (Ivan 14,9)
“Na čelu jedne od skupina u koje su apostoli bili podijeljeni, stoji Filipovo ime. On je bio prvi učenik kojem je Isus uputio jasan nalog: ‘Hajde za mnom.’… On je slušao učenje Ivana Krstitelja i čuo kad je Ivan proglasio Krista za Jaganjca Božjeg. Filip je iskreno tražio istinu, ali je bio spora srca za vjerovanje. … Premda je glas s Neba proglasio Krista Božjim Sinom, za Filipa je On bio ‘Isus, sin Josipa iz Nazareta’ (Ivan 1,45). Filipov nedostatak vjere pokazao se ponovno kad je nahranjeno pet tisuća ljudi. Isus ga je želio okušati kad je upitao: ‘Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?’ … Opet, u onim posljednjim trenucima prije raspeća, Filipove su riječi obeshrabrivale vjeru. … Učenik koji je tri godine bio s Isusom bio je tako spora srca, tako slab u vjeri.” (Isusov život, str. 230) “Želio je da Krist otkrije Oca u tjelesnom obliku, ali Bog se već otkrio u Kristu. Je li moguće, rekao je Krist, da me ne poznaješ iako si išao sa mnom, slušao moje riječi, vidio čuda kada sam nahranio pet tisuća ljudi i liječio bolesne od strašne bolesti gube, vraćao mrtve u život, uskrisio Lazara koji je bio žrtva smrti, čije se tijelo suočilo s raspadanjem? Zar je moguće da ne vidiš Oca u djelima koja čini preko mene? … Boga nijedno ljudsko biće ne može vidjeti u vanjskom obliku. Samo Krist može predstaviti Oca čovječanstvu.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 5, str. 1141,1142) “U sretnoj suprotnosti s Filipovim nevjerovanjem bilo je Natanaelovo djetinje povjerenje. On je bio vrlo iskrene naravi, čovjek čija je vjera počivala u nevidljivoj stvarnosti. Ipak, Filip je bio učenik u Kristovoj školi i božanski je Učitelj strpljivo podnosio njegovo nevjerovanje i sporo razumijevanje. Kad se Duh Sveti izlio na učenike, Filip je postao učitelj po božanskom redu. Znao je o čemu govori poučavajući sa sigurnošću koja je osvjedočivala slušatelje.” (Isusov život, str. 230,231)