“Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. Nek’ te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!” (Psalam 145,9.10)
Mi volimo razmišljati o Božjem karakteru i ljubavi otkrivenoj u Njegovim stvorenim djelima. Kakve je samo dokaze dao ljudskoj djeci o svojoj moći i roditeljskoj ljubavi! Ukrasio je nebesa i načinio veličanstvenu i lijepu zemlju.
““Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! … Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti — pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? … Nek’ te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!”“ (Psalam 8,2.4.5; 145,10)
Da je naš svijet uobličen sa savršeno ravnom površinom, monotonija bi umarala oko i iscrpljivala osjetila. Bog je ukrasio naš svijet veličanstvenim planinama, brdima, dolinama i planinskim lancima. Grubi stjenoviti vrhunci, gole planine, gore ukrašene zimzelenim drvećem i bujnim zelenilom i doline sa svojom blagom ljepotom, čine svijet ogledalom ljupkosti. Božja dobrota, mudrost i moć izražene su svuda. U planinama, stijenama, brdima i dolinama sagledavam djela božanske moći. Nikada ne mogu biti usamljena dok promatram veličanstvene prizore u prirodi. Imala sam osjećaj najdubljeg poštovanja i divljenja dok sam, na putu preko ravnica i planina, promatrala mračne ponore i snijegom prekrivene planinske visove.
Planine, brda i doline trebale bi nam biti kao škole u kojima ćemo proučavati Božji karakter u Njegovim stvorenim djelima. Božji stvoreni svijet koji promatramo u različitim prizorima — u planinama, brdima, dolinama, na drveću, grmlju, cvijeću, svakom listu, svakoj vlati trave — trebaju nas poučiti lekcijama o Božjoj stvaralačkoj vještini i ljubavi i Njegovoj beskonačnoj sili.
Oni koji proučavaju prirodu ne mogu biti usamljeni. Oni vole mirne sate razmišljanja jer osjećaju da su povedeni u blisku zajednicu s Bogom dok otkrivaju Njegovu moć u djelima stvaranja. (Letter 43, 1875.)