udo

1. 08. 2013.

“Dok je Bog istovremeno zajamčio čudesnim znakovima, raznim silnim djelima i darovima Duha Svetoga koji dijeli po svojoj volji.” (Hebrejima 2,4)

On nije učinio nijedno čudo u pustinji kao odgovor na Sotonino podmetanje. On nam ne daje silu da se obranimo ili da zadovoljimo zahtjevima nevjerstva i oholosti. Međutim, evanđelje ne ostaje bez znaka svog božanskog podrijetla. Zar nije čudo što se možemo otrgnuti iz Sotonina ropstva? Neprijateljstvo prema Sotoni nije prirodno ljudskom srcu; ono je usađeno Božjom milošću. Kad se onaj koji je bio podvlašćen upornoj, kolebljivoj volji, oslobodi i cijelim srcem podčini Božjoj privlačnoj sili, ostvareno je čudo; isto je tako i kad čovjek koji je bio u velikoj zabludi shvati moralnu istinu. Svaki put kad se neka duša obrati i nauči ljubiti Boga i držati Njegove zapovijedi, ispunjava se Božje obećanje: “I dat ću vam novo srce, i nov duh udahnut ću u vas.” (Ezekiel 36,26) Promjena ljudskog srca, preobražaj ljudskog karaktera čudo je što otkriva Spasitelja koji uvijek živi i radi na spašavanju duša. Dosljedan je život u Kristu veliko čudo. U propovijedanju Božje riječi, znak koji će se pokazati sada i uvijek jest prisutnost Svetoga Duha, koji pretvara Riječ u obnavljajuću silu za one koji je slušaju. To je Božji svjedok pred svijetom o božanskom poslanju Njegova Sina. (Isusov život, str. 331,332)
Mnogi su potpuno obeshrabreni. … Smatramo ih nesposobnima da shvate ili da prihvate Kristovo Evanđelje. Ipak, čudom božanske milosti oni se mogu promijeniti. Pod djelovanjem Svetoga Duha, otupjelost koja je doprinosila da je njihovo uzdizanje izgledalo tako beznadno, može nestati. … Poroci će se izgubiti, neznanje svladati. (7T 229)
Lanac koji je spušten s Božjeg prijestolja dovoljno je dugačak da dopre i do najvećih dubina. Krist je sposoban i najgrešnijega uzdići iz ponora izopačenosti i postaviti ga na mjesto na kojem će biti priznat kao Božje dijete, koje će zajedno s Kristom naslijediti besmrtnu baštinu. (Isto)