Ukor upućen kralju

22. 06. 2017.

“Tada Natan reče Davidu: ‘Ti si taj čovjek!’” (2. Samuelova 12,7)
“Kako je vrijeme prolazilo, Davidov je grijeh s Bat-Šebom postao poznat, a pojavila se i sumnja da je on planirao Urijinu smrt. Gospodin je bio obeščašćen. On je pomagao i uzvisivao Davida, a David je pogrešno prikazao Božji karakter i nanio sramotu Njegovu imenu. To je umanjivalo mjerilo dobrote u Izraelu, a u mnogim umovima i odvratnost prema grijehu, a oni koji nisu ljubili i bojali se Boga bili su ohrabreni u svojim prijestupima. Proroku Natanu je zapovjeđeno da Davidu donese poruku ukora. Bila je to izrazito oštra poruka. Malom broju vrhovnika mogao se izreći ovakav ukor a da cijena ne bude sigurna smrt za onoga koji ukorava. Natan je bez oklijevanja prenio božansku presudu, a ipak je to učinio s takvom nebeskom mudrošću da je pobudio kraljevo suosjećanje, njegovu savjest i s njegovih usana čuo smrtnu presudu samome sebi. … Krivci mogu pokušati, kao što je David učinio, prikriti svoj grijeh od ljudi, oni mogu nastojati trajno prikriti zlo djelo od ljudskog pogleda ili znanja, ali ‘sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun’ (Hebrejima 4,13).” (Patrijarsi i proroci, str. 608,609) “Priču o ovci koju je prorok Natan uputio kralju Davidu, svi trebaju proučavati. … U vrijeme kada je David ugađao sebi i kršio zapovijedi, predočena mu je priča o bogatašu koji je siromašnom čovjeku oteo jedinu ovcu. Međutim, kralj je bio toliko zavijen odjećom grijeha da nije uvidio da je on taj grešnik. Upao je u zamku i … izgovarajući presudu drugom čovjeku, kako je mislio, osudio je na smrt sebe. … Ovo je bilo Davidovo najbolnije iskustvo, ali i najdjelotvornije. Da nije bilo ogledala koje je Natan podigao pred njim, u kojem je jasno prepoznao sebe, ne bi bio osvjedočen u svoj gnjusni grijeh i bio bi uništen. Osvjedočenje u krivnju spasilo mu je dušu. Vidio je sebe u drugom svjetlu, kao što ga je Gospodin vidio, i dokle god je bio živ kajao se zbog svojeg grijeha.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 2, str. 1023)