Uvijek nastojte biti u dobrom okruženju

“Bez prestanka se sjećamo pred Bogom, našim Ocem, vaše djelotvorne vjere, požrtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina našega Isusa Krista.” (1. Solunjanima 1,3)
Na osnovi uputa koje su nam dane u Starom i Novom zavjetu, Bog želi da vodimo računa da ni sebe, a ni one s kojima smo bliski, ne dovodimo u usku vezu s onima koji su iskvareni u mislima, riječima i djelima. Ako radnici koji nemaju mnogo iskustva stupe u blisku vezu s takvima, postoji opasnost da se gledanjem promijene u isto obličje i da se mjerilo svetosti i istine snizi. Postoji opasnost da se pokvarenost otkrije u svoj svojoj zloći pred onima koji pokušavaju provesti reformu, i da se istina pomiješa s onim što je obično i nisko. … Razlika između dobre i zle osobe nije uvijek prouzročena prirodnim sklonostima. Dobrota je rezultat božanske sile koja preobražava ljudsku narav. Gledanjem u Krista, pali rod koji je On otkupio može steći vjeru koja očituje svoju snagu ljubavlju i čisti dušu od svake nečistoće. Tada se pojavljuju kristolike osobine jer se promatranjem Krista ljudi mijenjaju u to isto obličje. … Ljudi koji su okolnostima izvan svoje vlasti prisiljeni biti tamo gdje ih sa svih strana okružuje duboka i otvorena poročnost, trebaju se sjetiti da su Bog i anđeli uvijek s njima. Njihova jedina sigurnost je da zadrže pogled na Isusu, Začetniku i Završitelju vjere. Njihovi otac, majka, braća i sestre mogu biti na strani neprijatelja, ali oni imaju sigurnost da ih Gospodin štiti. To što će stajati za istinu može ih koštati života, ali bit će spašeni onda kada zli budu uništeni. … On (Henok) svoj dom nije sagradio među zlim stanovnicima starog svijeta. Nije se naselio u Sodomi, pomišljajući da spasi Sodomu. Zajedno sa svojom obitelji smjestio se u sredini s najčistijim mogućim ozračjem. A onda je, s vremena na vrijeme, odlazio k stanovnicima svijeta s porukom od Boga. Svaki taj posjet svijetu bio je bolan za njega. Vidio je i razumio nešto od pošasti grijeha. Kada bi objavio svoju poruku, povukao bi se, vodeći uvijek sa sobom nekoga tko je prihvatio opomenu. Neki od tih ljudi su izvojevali pobjedu i umrli prije potopa. Međutim, bilo je i onih koji su tako dugo živjeli pod poročnim utjecajem grijeha da se nisu uspjeli održati. Nisu sačuvali čistoću vjere, već su se vratili svojim starim običajima i navikama. (Manuscript 42, 1900.)