““Jahve je dobar onima koji se u njeg’ uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu.”“ (Nahum 1,7)
Bogata obećanja Božje riječi odnose se na nas ako povjerujemo i pokažemo potpuno povjerenje u Boga. U opasnosti smo da povjerujemo u svoje skromne ljudske napore i ne poklonimo Bogu svoje puno povjerenje. Svatko tko želi uzeti bilo kakvog udjela u velikom Božjem djelu pripreme za ove posljednje dane, trebao bi Mu se približiti. Uvijek kada je Bog slao svoje radnike da obave posebnu zadaću za Njega, obećavao im je da će biti s njima ako oni budu jedno s Njim. Ali ako se odvoje od Boga i pokušaju uraditi ovaj posao u vlastitoj snazi, naići će na poteškoće i razočaranja na svakom koraku. Ovdje imamo obećanje da će u radu za Gospodina On biti s naše desne strane da nam pomaže i surađuje s nama.
Bila bi najveća glupost na svijetu ako bi bilo tko od nas pripisao sebi zasluge za bilo koji postignuti uspjeh. Što poniznije hodimo s Bogom, to više će nam se On otkrivati i pomagati. Gospodin nije nikada slao svoje sluge da za Njega obave posao dok protiv njih ustaje cjelokupno protivljenje Sotone i zlih anđela, a da im nije pružio svoju božansku pomoć. Razlog što nemamo većeg uspjeha u radu leži u tome što ovisimo o vlastitim naporima, a ne o pomoći koju će nam Bog dati. Naša je prednost da osjetimo svoju slabost i nedostojnost i zatim se pozovemo na pomoć koju je Bog osigurao za nas. Možemo uzeti Riječ u svojoj nevolji i dok osjećamo teret za duše na svojim plećima, reći: ““Evo, Gospodine, ovo si obećao, a ja vjerujem Tvojoj riječi.”“
Mi moramo pristupati našem nebeskom Ocu kao što dijete dolazi svojim zemaljskim roditeljima. On kaže: ““Ili, ima li tko među vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pružio kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pružio mu zmiju? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?”“ (Matej 7,9-11) … Iako svaki Božji radnik treba njegovati svoje snage što bolje može, u skladu sa svojim sposobnostima, ne bi se trebao u njih uzdati. Usavršite se do krajnjih granica koje možete postići, a onda s povjerenjem sve ostalo prepustite Bogu. (MS 8, 19. srpnja 1886.)