Velika borba — izgubljena i nađena

7. 10. 2015.

“Sjeti se da svetkuješ dan subotni.” (Izlazak 20,8)

Jednog subotnjeg poslijepodneva 2010. godine bio sam pokrenut da iziđem i širim našu literaturu. Obišao sam stanove nastavnika i učitelja u našoj lokalnoj zajednici i dao im po primjerak Velike borbe. Obitelji su izgledale sretne kad sam im darovao ove knjige.
Jedan mladi par, međutim, bio je sumnjičav. U početku su se smijali, ali su na kraju ipak uzeli knjigu i zahvalili mi. Poslije sam se žarko molio Svetome Duhu da On nadahne srca svih koji su dobili knjige da ih pročitaju. Vratio sam se u crkvu i zamolio vjernike da se i oni mole za ljude koji su dobili knjige.
Vratio sam se u kolportažu u istu školu sljedeće godine i primijetio onaj mladi par koji mi se smiješio.
Muškarac je rekao: “Prošle godine sam počeo čitati Veliku borbu, ali sam izgubio zanimanje. Bacio sam je u kartonsku kutiju s drugim papirima koji su trebali biti spaljeni. Početkom ove godine, međutim, osjetio sam neki nemir kad sam se sjetio nekih pojedinosti koje sam pročitao u toj knjizi. Tako sam počeo pretraživati kuću i pronašao sam knjigu u kutiji. Prigrlio sam je s radošću jer sam već pomislio da sam je izgubio. Čitao sam o Martinu Lutheru, posvećenom i odanom katoliku koji je napustio Rimokatoličku crkvu kad je razumio Božju istinu. Također sam saznao i za subotu. Poslao sam tu knjigu svojoj ženi, koja je u to vrijeme bila na otoku gdje je trebala roditi našu bebu. Kad je pročitala knjigu, i ona se također uvjerila u Božju istinu o suboti.”
Pošto su mi ispričali svoje iskustvo, ovi mladi ljudi su mi rekli: “Sada vidimo koliko je velika Božja ljubav.” Kupili su i druge knjige kao što su Put Kristu, Isusov život, Health and Happiness (Zdravlje i sreća), Bibliju i jedan komplet knjiga za mališane. Onda sam im na poklon dao knjigu Patrijarsi i proroci.
Ubrzo nakon toga odlučili su svetkovati subotu. Putovali bi svakog petka poslijepodne u našu obližnju crkvu udaljenu nekoliko kilometara i ostajali tamo tijekom subotnjih sati i vraćali se u svoju školu u nedjelju ujutro. Pastor je s njima počeo proučavati Bibliju i oni su se u rujnu 2011. krštenjem pridružili Adventističkoj crkvi.
Rafaele i Ana se sada raduju u Božjoj istini.
Peni Vula, Fidži