“Tko škrto sije, škrto će i žeti.” (2. Korinćanima 9,6)
Kad počnemo shvaćati kakvu je žrtvu Krist podnio da bi spasio svijet koji propada, svim silama ćemo se boriti za spasenje duša. O, kad bi vjernici svih naših crkava uvidjeli i razumjeli beskrajnu Kristovu žrtvu!
U noćnim viđenjima prikazan mi je veliki obnoviteljski pokret u Božjem narodu. Mnogi su hvalili Boga. Bolesni su bili izliječeni, a bilo je i drugih čuda. Svi su se zalagali kao što su to činili učenici uoči velikog dana Pedesetnice. Stotine i tisuće posjećivali su obitelji i otvarale s njima Božju riječ. Srca su bila osvjedočena silom Svetoga Duha i svuda se osjećao duh istinskog obraćenja. Na sve strane uspješno su se otvarala vrata za naviještanje istine. Činilo se kao da je nebeski utjecaj obasjao cijeli svijet. Veliki blagoslovi izlijevali su se na vjeran i ponizan Božji narod. Čula sam riječi zahvalnosti i slavljenja Boga.
Božji sudovi već pohode Zemlju i mi uz pomoć Svetog Duha moramo objavljivati poruku opomene koju nam je On povjerio. Tu poruku moramo objaviti bez ikakvog odlaganja, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo. Ljudi će uskoro biti prisiljeni donijeti velike odluke i naša je dužnost da se pobrinemo pružiti im priliku u razumijevanju istine kako bi se razborito mogli odlučiti za pravu stranu. Gospodin poziva svoj narod na rad — revnosno i mudro — dok traje vrijeme milosti i kušnje.
Potrebno je da se vjernici crkve više posvete radu od kuće do kuće, da organiziraju čitanje Biblije i rasprostranjuju knjige. Potpun i uravnotežen kršćanski karakter može se razviti jedino onda kad ljudsko oruđe uviđa da je velika čast nesebično raditi na širenju istine i pomagati svojim sredstvima Božje djelo. Moramo sijati pored svake vode, njegovati u svojoj duši ljubav prema Bogu, raditi dok je još dan i svojim sredstvima koja nam je Bog dao učiniti sve što bude trebalo. Ma kakva da je naša zadaća, moramo je vjerno izvršiti. Ma kakva se žrtva bude od nas tražila, trebamo je podnijeti s radošću. I dok sijemo pokraj svake vode, shvatit ćemo da “tko obilato sije, obilato će i žeti” (2. Korinćanima 9,6).
Gospodin mi je ukazao na djelo koje treba izvršiti u našim gradovima. Radeći za Boga u svojem susjedstvu, vjernici u gradovima to trebaju činiti mirno i ponizno, unoseći ozračje Neba kamo god dođu. Ako, ukazujući uvijek na Krista, potpuno iz vida izgube sebe, osjetit će se sila njihovog utjecaja. (Testimonies for the Church, sv. 9, str. 125—128)