“Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto — sudac pravedan.” (Psalam 9,5)
Mi nismo sposobni shvatiti Božju veličinu i Njegovo veličanstvo, niti imamo na umu neizmjernu razdaljinu koja dijeli Stvoritelja od stvorenja oblikovanih Njegovom rukom. Onaj koji sjedi na nebesima, koji drži svemirsku vladalačku palicu, ne sudi u skladu s našim ograničenim mjerilima niti računa u skladu s našim načinom računanja. Mi smo u zabludi ako mislimo da ono što je veliko u našim očima mora biti veliko i u Njegovim; i da ono što je malo pred nama mora biti malo i pred Njim. …
Nijedan grijeh nije mali u Božjim očima. Grijesi koje čovjek proglašava neznatnim, možda su upravo grijesi koje Bog smatra velikim zločinima. Pijanca preziru i govore da će mu njegov grijeh uskratiti pristup u Nebo, dok oholost, sebičnost i lakomost prolaze bez primjedbe. Međutim, to su grijesi koji posebno vrijeđaju Boga. … Mi moramo jasno prosuđivati da bismo grijeh ocjenjivali prema Gospodnjim mjerilima. (5T 337)
Sada, dok još traje vrijeme milosti, nitko ne treba osuđivati druge, niti sebe smatrati uzorom. Krist je naš uzor; oponašajte Njega, idite Njegovim stopama. Vi možete ustima ispovijedati svaku točku istine za sadašnje vrijeme, ali ako ne živite po tim istinama, ništa vam neće vrijediti. Mi ne smijemo osuđivati druge; to nije naš posao, ali trebamo voljeti jedni druge i moliti se jedni za druge. Kada vidimo da se netko udaljio od istine, tada možemo plakati nad njim kao što je Isus plakao nad Jeruzalemom. Pogledajmo što naš nebeski Otac u svojoj Riječi govori o zalutalima: “Braćo, ako tko i upadne u kakav prekršaj, takvog vi duhovni ispravljajte u duhu blagosti! I pazi na samoga sebe da i ti ne budeš iskušan!” (Galaćanima 6,1) …
Isus se brine o svakom pojedincu kao da nema nikoga drugoga na cijelom licu Zemlje. Kao Bog, On nam priskače u pomoć svojom moćnom silom, a kao naš stariji Brat, suosjeća s nama u svim našim nevoljama. Veličanstvo Neba nije se držalo po strani od palog, grešnog čovječanstva. Mi nemamo Velikog svećenika koji se nalazi tako visoko i toliko je uzvišen da nas ne bi mogao primijetiti ili suosjećati s nama, već Onoga koji je bio u svemu iskušan kao i mi, ali koji nikada nije sagriješio. (Isto, 345—347)