Više od novca

“Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi.” (1. Ljetopisa 29,9)
“Od samog početka Davidove vladavine jedan je od njegovih najomiljenijih planova bio podizanje Hrama Gospodinu. Premda mu nije bilo dopušteno da ostvari svoju namjeru, on nije pokazao manje revnosti i želje u tom poslu. Nabavio je obilje najskuplje građe, zlata, srebra, oniksa, kamenja u raznovrsnim bojama, mramora i najskuplje vrste drveta. A onda je ovo vrijedno blago što ga je sakupio morao predati drugima, jer su druge ruke trebale izgraditi dom za Kovčeg, simbol Božje prisutnosti. Uvidjevši da mu je kraj blizu, kralj je sazvao izraelske knezove i predstavnike svih dijelova kraljevstva da to prime u nasljedstvo. Čeznuo je da im na samrti preda zadaću i osigura suradnju i potporu u velikom djelu što ga je trebalo ostvariti. … ‘Bi li danas još tko’, upitao je okupljeno mnoštvo koje je donijelo dragovoljne darove, ‘htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?’ Zajednica je spremno odgovorila. … Kralj je s velikim zanimanjem sakupljao skupocjene materijale za gradnju i uljepšavanje Hrama. Skladao je divne hvalospjeve koje su u kasnijim godinama trebale odjekivati njegovim dvoranama. Njegovo se srce sada radovalo u Gospodinu jer su izraelski oci i knezovi tako plemenito odgovorili na njegov poziv i žrtvovali se za ovo važno djelo što je bilo pred njima. … Sve što čovjek prima od Božjeg obilja i dalje pripada Bogu. Sve što je Bog dao u obliku dragocjenih i lijepih predmeta na zemlji, predao je u ruke ljudi da ih ispita, da ispita dubinu njihove ljubavi prema Njemu i njihovog vrednovanja Njegove naklonosti. Bilo da su to blaga ili razum, njih treba položiti kao dragovoljan prinos pred Isusove noge, a darovatelj treba zajedno s Davidom reći: ‘Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!’” (Patrijarsi i proroci, str. 634—637)