Visok položaj ne ukida potrebu za molitvom

24. 06. 2016.

“Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.” (Nehemija 1,11)
Nehemija, hebrejski prognanik, zauzimao je utjecajan i častan položaj na perzijskom dvoru. Kao dvorskom peharniku, bilo mu je dopušteno da boravi u kraljevoj prisutnosti. Zahvaljujući toj bliskosti i svojim velikim sposobnostima, kao i dokazanoj vjernosti, postao je kraljev savjetnik. On je bio čovjek visokih načela, nepokolebljive čestitosti i bistrog uma. U toj poganskoj zemlji, okružen kraljevskom pompom i sjajem, Nehemija nije zaboravio Boga svojih otaca, niti narod kojem su bila povjerena sveta proročanstva. Dostojanstvo njegovog položaja nije umanjilo njegovu pobožnost niti ljubav prema braći. … Nije se stidio svoje povezanosti s njima i s istinom. Smatrao je da mora poštovati istinu na svakom mjestu. Nije se ispričavao zbog svoje vjere koja se razlikovala od vjere na perzijskom dvoru. … Dani posebnih kušnji i nevolja došli su na izabrani grad. Glasnici iz Jude opisivali su Nehemiji njegovo stanje. Bio je podignut drugi hram i obnovljeni dijelovi grada, ali njegovo napredovanje je ometano, služba u hramu remećena, a narod je bio u stalnom strahu zbog činjenice da su gradski zidovi još uvijek bili u ruševinama, a vrata spaljena. Glavni grad Jude pretvarao se u pustoš, a malobrojnom stanovništvu koje se tu zadržalo život je zagorčavalo ruganje njihovih idolopokloničkih neprijatelja koji su govorili: “Gdje je vaš Bog?” Duša ovog hebrejskog domoljuba bila je skrhana tim lošim vijestima. Tugovao je toliko da nije mogao jesti ni piti, već je danima tužio, plakao i postio. Ali kada je prvi izljev žalosti prošao, on se u svojoj boli okrenuo sigurnom Pomoćniku. Kao što kaže u svojem izvještaju: “I molio se pred Bogom nebeskim.” (Nehemija 1,4) Izlijevao je svoje srce pred Bogom. Znao je da je nesreća koja je došla na Izrael posljedica njegovog grijeha i u dubokoj poniznosti pristupio je Bogu i tražio oprost i vraćanje božanske naklonosti. Vjerno je ispovijedao vlastite grijehe i grijehe svojeg naroda. Držeći se vjerom za božanska obećanja, Nehemija je u podnožje prijestolja milosti iznio svoju molbu da se Bog zauzme za svoj pokajani narod, obnovi njegovu snagu i ponovno sazida njegova opustošena mjesta. (Manuscript 58, 1903.)