Vjernost Bogu izaziva gnjev zlih

“Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati.” (Postanak 4,4.5)
Gospodin je Kajinu i Abelu dao jasnu uputu u pogledu žrtve koju su Mu trebali prinijeti. Abel, pastir, poslušao je Gospodnju zapovijed i prinio janje na žrtvu. To janje, pošto je zaklano, prikazivalo je Jaganjca Božjeg, koji je trebao biti ubijen za grijehe svijeta. Kajin je prinio na žrtvu plodove zemlje, svoj vlastiti proizvod. Nije želio ovisiti o Abelu za žrtvu. Nije htio otići k njemu po janje. Smatrao je svoje plodove savršenim i to je prinio Bogu. … Kajin je razgovarao s Abelom o njihovim žrtvama i optužio Boga za pristranost. Abel se zauzeo za brata, ponavljajući mu zapovijed koju je Bog uputio obojici u vezi sa žrtvama koje On zahtijeva. Kajina je izazvalo to što ga se njegov mlađi brat usudio poučavati. Dopustio je da zavist i ljubomora obuzmu njegovo srce. Zamrzio je svojeg brata zato što je stekao prednost nad njim. Što je Kajin više razmišljao o tome, to je njegov gnjev bivao veći. Shvatio je da je pogriješio kada je Gospodinu prinio samo vlastite proizvode, umjesto propisanog žrtvenog janjeta, ali je ipak odlučio opravdati sebe i osuditi Abela. Sotona je radio preko njega izazivajući u njemu želju da ubije svojeg brata. … Izvještajem o ovom događaju Gospodin nas želi poučiti da Njegovu Riječ treba bespogovorno slušati. Kajin i Abel predstavljaju dvije vrste ljudi — zle i pravedne, one koji idu vlastitim putovima i one koji se savjesno drže Gospodnjeg puta da bi činili sud i pravdu. … Abel nije prisiljavao Kajina da posluša Božju zapovijed. Kajin je, nadahnut od Sotone i ispunjen gnjevom, upotrijebio silu. Razjaren time što nije uspio prisiliti Abela na neposlušnost Bogu i činjenicom da je Bog prihvatio Abelov žrtvu, a odbio njegovu, koja nije ukazivala na Spasitelja, Kajin je ubio svojega brata. Dvije vrste ljudi koje predstavljaju Kajin i Abel postojat će sve do kraja zemaljske povijesti. Onaj koji čini dobro i koji je poslušan, ne napada onoga koji krši Božji sveti Zakon. Ali oni koji ne poštuju Božji zakon, tlače i proganjaju druge ljude. Oni slijede svojeg vođu koji optužuje Boga i one koji su poslušnošću učinjeni savršenim. … Duh koji navodi ljude da optužuju, osuđuju, zatvaraju i ubijaju druge sve je prisutniji u našem svijetu. To je taj duh koji uvijek radi preko djece neposlušnosti. (Manuscript 136, 1899.)