Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Zaharija 7”.
1 I dogodi se — četvrte godine kralja Darija — da Zahariji dođe riječ Gospodnja, četvrtoga dana devetoga mjeseca, kisleva, 2 kad poslaše u Dom Božji Šarecera i Regem-Meleka i svoje ljude da traže lice Gospodnje 3 i da kažu svećenicima koji bijahu u Domu Gospoda Nad Vojskama i prorocima govoreći: »Hoćemo li plakati petoga mjeseca i uzdržavati se od hrane, kao što to činimo već tolike godine?« 4 Tada mi dođe riječ Gospoda Nad Vojskama govoreći: 5 »Reci svemu puku zemaljskomu i svećenicima govoreći: ‘Kad postite i jadikujete petoga i sedmoga mjeseca, i tako već sedamdeset godina, zar doista meni postite? Meni? 6 A kad jedete i kad pijete, zar sebi ne jedete i zar sebi ne pijete? 7 Nisu li to riječi što ih je Gospod proglasio preko negdašnjih proroka kad Jeruzalem bijaše naseljen i spokojan, kao i gradovi njegovi oko njega, i kad jug i nizina bijahu naseljeni?’« 8 I dođe riječ Gospodnja Zahariji govoreći: 9 »Ovako veli Gospod Nad Vojskama govoreći: ‘Sudite sudom istinitim i iskažite milosrđe i samilost svaki bratu svojemu. 10 I ne tlačite udovu i sirota, došljaka i uboga; i jedan drugom ne smišljajte zlo u srcu svojemu.’ 11 Ali oni ne htjedoše poslušati, već okrenuše buntovna leđa i uši svoje zatisnuše da ne čuju. 12 I otvrdnuše srce svoje kao kremen, da ne čuju Zakon i riječi što ih je Gospod Nad Vojskama Duhom svojim slao preko negdašnjih proroka. Zato dođe velika srdžba od Gospoda Nad Vojskama. 13 I dogodi se, kao što je on zvao a oni nisu slušali, tako su oni zvali a ja nisam slušao«, veli Gospod Nad Vojskama. 14 »I razvìjao sam ih među sve narode kojih nisu poznavali, a zemlja iza njih bȋ opustošena te nitko njome nije prolazio niti se iz njevraćao. Tako su zemlju priželjkivanu obratili u pustoš.«