““Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije i čuva svoje haljine da ne bi išao go i da se ne bi vidjela njegova sramota!”“ (Otkrivenje 16,15)
Strašni sukob je pred nama. Približavamo se bitci velikog dana Boga Svedržitelja. Ono što je držano pod kontrolom, bit će pušteno. Anđeo milosti sklapa svoja krila, spreman da se povuče sa zlatnog prijestolja i prepusti svijet Sotoninoj vlasti, kralju kojega je svijet izabrao, ubojici i krvniku od početka.
Poglavarstva i vlasti ovoga svijeta u ogorčenoj su pobuni protiv Boga nebeskog. Puni su mržnje prema svima koji Mu služe i uskoro, veoma skoro, odigrat će se posljednja velika bitka između dobra i zla. Zemlja će biti bojno polje — poprište završnog sukoba i konačne pobjede. Ovdje, gdje je toliko dugo Sotona navodio ljude protiv Boga, pobuna će zauvijek biti ugušena.
Krist je došao na Zemlju u ljudskom obličju da bi mogao stajati kao Začetnik našeg spasenja da ne bismo bili nadvladani sotonskom silom. I kada se činilo da neprijatelj zadobiva značajnu pobjedu nad pravdom, Bog je djelovao u milosti i snazi da se suprotstavi njegovim planovima.
Odlučivši izbrisati Božji lik u čovjeku, Sotona djeluje sa žestokim naporima ne bi li sakrio Boga od pogleda ljudi. On ne radi otvoreno, već tajno, miješajući ljudsko i božansko, lažno i pravo, trudeći se unijeti zbunjenost i patnju. Ali božanska milost se otkriva u snazi razmjernoj potrebama da se suprotstavi ovom zlom djelovanju i iznese na svjetlo skrivene neprijateljske namjere.
Božji narod treba čuti hrabro, odlučno svjedočanstvo za istinu, razumjeti Božje ciljeve svjedočenjem pera i glasa. U jednom mjestu za drugim trebaju se objavljivati poruke Božje riječi, budeći muškarce i žene da shvate istinu. …
Zdrav nauk je pouzdan. On nije kao para koja za čas prolazi. Iz Božje riječi treba zasjati svjetlo. Bog poziva svoj narod da Mu se približi. Neka se nitko ne umeće između Njega i Njegovog naroda. Krist kuca na vrata srca, tražeći ulaz. Hoćete li Ga pustiti? (Letter 153, 26. listopada 1901.)