Živa žrtva

24. 09. 2017.

“Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoštovlje.” (Rimljanima 12,1)
“Godinama je Gospodin skretao pozornost svojeg naroda na zdravstvenu reformu. To je jedna od velikih grana pripreme za dolazak Sina Čovječjeg. Ivan Krstitelj išao je naprijed u duhu i sili Ilijinoj da pripremi put Gospodinu. … Ivan se odvojio od prijatelja i udobnog života. Jednostavnost njegovog odijevanja, odjeća satkana od devine dlake, bila je stalni prijekor pretjerivanju i razmetanju židovskih svećenika i naroda općenito. Njegova prehrana, čisto vegetarijanska, sastavljena od rogača i meda divljih pčela, bila je prijekor popuštanju apetitu i proždrljivosti koja je svuda prevladavala. … Oni koji trebaju pripremiti put Kristovom drugom dolasku, prikazani su vjernim Ilijom, kao što je Ivan došao u duhu Ilijinom da pripremi put Kristovom prvom dolasku. Veliki predmet reforme treba pokrenuti i probuditi um javnosti. Umjerenost u svemu treba biti povezana s pozivom da se Božji narod odvrati od idolopoklonstva, žderanja i pretjerivanja u odijevanju i drugim stvarima. Samoodricanje, poniznost i umjerenost koja se zahtijeva od pravednika koje Bog posebno vodi i blagoslivlja, treba iznijeti narodu kao suprotnost razuzdanosti i navikama koje uništavaju zdravlje ljudi koji žive u ovo izopačeno doba. … Nigdje nije moguće naći tako veliki razlog za tjelesno i moralno propadanje kao u odbijanju ovog važnog predmeta. Oni koji popuštaju apetitu i strastima i zatvaraju oči pred svjetlom iz straha da će vidjeti grešna uživanja kojih se nisu voljni odreći, krivi su pred Bogom. Tko se god okrene od svjetla u jednom slučaju, otvrdnut će svoje srce i zanemariti svjetlo u drugom. Tko god krši moralne obveze u pogledu jela i odijevanja, priprema put za kršenje Božjih zahtijeva kad je riječ o vječnim interesima. Naše tijelo ne pripada nama. Bog traži da vodimo brigu o toj nastambi. On ju je dao nama zato da prikažemo svoja tjelesa kao živu žrtvu, svetu i prihvatljivu.” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 56,57)