Život bez grijeha

“Ta nemamo takva Velesvećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego poput nas iskušavana u svemu, a ipak bez grijeha.” (Hebrejima 4,15 — Varaždinska Biblija)
Razmislimo koliko je našeg Spasitelja u pustinji kušnji stajao sukob s lukavim, zloćudnim neprijateljem. Sotona je znao da sve ovisi o tome hoće li uspjeti u pokušajima da prevari Krista svojim raznovrsnim kušnjama. Sotona je znao da će se plan spasenja ispuniti, da će mu se oduzeti moć, da će njegova propast biti zajamčena ako Krist prođe ispit na kojem je Adam pao. Sotonine kušnje najbolje su uspijevale u izopačenoj ljudskoj naravi jer čovjek nije mogao odoljeti njihovom moćnom utjecaju; ali Krist umjesto čovjeka, kao njegov predstavnik, potpuno se oslanjajući na Božju silu, izdržao je strašan sukob kako bi nama mogao biti savršen primjer. Ima nade za čovjeka. Pred nama je posao da ustrajemo kao što je Krist ustrajao. On je postio četrdeset dana i trpio oštre pandže gladi. Mi ne možemo ni pojmiti koliko je Krist patio umjesto nas; stoga se trebamo radosno suočavati s kušnjama i patnjom radi Krista kako bismo mogli ustrajati kao što je Krist ustrajao i na kraju se uzdići do prijestolja našeg Otkupitelja. … Mi možemo sve dobiti u sukobu s našim moćnim neprijateljem, i ni u jednom trenutku ne smijemo pokleknuti pred njegovim kušnjama. Znamo da ne možemo uspjeti našim vlastitim snagama; ali Krist koji se ponizio i uzeo našu narav, koji je upoznat s našim potrebama i uzeo na sebe najteže kušnje koje će čovjek ikad iskusiti, porazio je neprijatelja tako što je odolio njegovim prijedlozima, sve to da bi čovjek izišao kao pobjednik. Nosio je tijelo poput našeg i patio je u svemu u čemu čovjek može patiti, i mnogo više od toga. Mi nikada nećemo biti pozvani da patimo kao što je Krist patio jer Krist nije nosio samo grijehe jednog čovjeka, nego grijehe cijelog svijeta. On je trpio poniženje, prijezir, patnju i smrt da bismo mi, slijedeći Njegov primjer, mogli naslijediti sve. (Review and Herald, 5. veljače 1895.)