Sjećam se prijateljice iz rane mladosti koja je imala vrlo “kratak fitilj”. Kad god bi ušla u neki sukob, nije prihvaćala ništa drugo osim sebe i svog stava. Kao društvo upozoravali smo je da bi trebala promijeniti takav stav, ali ona je odgovarala: “Što mogu kad sam takva?” Većinu problema rješavala je protestirajući, napuštajući prostoriju i lupajući vratima.
Osobe koje tako govore, optužuju svoje gene, roditelje, okolnosti i društvo te na taj način odbijaju odgovornost za svoj loš stav i ponašanje. Jesu li možda ipak u pravu? Jesmo li robovi životnih okolnosti koje izgrađuju naše ponašanje i stavove do te mjere da nema nade za promjenu?
Roditelji, braća i sestre, prijatelji, učitelji, knjige, filmovi, glazba, mediji i još mnogo toga sigurno je utjecalo na razvijanje i oblikovanje našeg ponašanja i životnog stava. Prvih nekoliko godina života nismo se mogli oduprijeti poplavi utjecaja kojima smo bili izloženi. Možda se zbog toga dijelom ne osjećamo odgovornima za svoj karakter i stavove, a možda i mislimo kako ih ne možemo niti promijeniti. Ali kad smo odrasli, mogli smo svjesno birati kojim utjecajima ćemo se izložiti, a kojima ne. U doba sazrijevanja odlučili smo se za svoj svjetonazor, a on u velikoj mjeri izgrađuje naš životni stav.
Mogu li biblijska načela i kršćanski svjetonazor pridonijeti izgradnji pozitivnog životnog stava?
Osnovni poziv kršćanske Radosne vijesti je: “Pokaj se!” Možda za današnjeg čovjeka ovakav biblijski izraz zvuči staromodno i neprihvatljivo. No to je poziv koji kaže: “Promijeni stav! Promijeni svoje ponašanje!” Da bismo uspjeli to učiniti, potrebno je ispuniti dva osnovna uvjeta.
- Trebamo shvatiti i priznati da nam naš životni stav baš i nije donio pravu i potpunu sreću u životu.
- Trebamo biti voljni i spremni promijeniti svoj stav i krenuti ispočetka.
Ako prihvatimo ove uvjete, moguć je nov, pozitivan životni stav, i to u bilo kojoj životnoj dobi.
U biblijskim zapisima i među kršćanima postoje mnogobrojni primjeri osoba koje su korjenito promijenile svoje životne stavove. Nasilnici su postali nježni i miroljubivi, škrtice darežljivi i nesebični, oholice skromni i ponizni, grubijani ljubazni i suosjećajni, kradljivci poštenjačine, lažljivci istinoljubivi, a razni ovisnici odgovorne osobe. Možda će netko reći: “To nije moguće!”
Jednom prigodom, kad je Isus govorio o oholim bogatašima s mnogim lošim osobinama, rekao je: “Lakše je devi kroz iglene ušice proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.” Slušatelji su Ga pitali: “Tko se onda može spasiti?” Na to im je Isus odgovorio: “Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće.” (Luka 18,25-27)
Ovakve promjene ponašanja i životnih stavova ne mogu se objasniti s psihološkog gledišta. To može biti samo božansko djelo u osobi koja želi promjenu i prihvaća Boga i biblijska načela. Zato možemo reći da kršćanska vjera nije okrenuta samo budućem Božjem kraljevstvu. Ona ispunjava i mijenja naš život i naše stavove već danas.
Preispitajmo se u kojim područjima života trebamo promijeniti svoje stavove? Jesmo li do sada prebacivali odgovornost na druge? Shvatimo da nismo lutke svojih roditelja, niti društva, niti svojih osobnih okolnosti. Preuzmimo odgovornost za svoje ponašanje i svoj životni stav. I ne zaboravimo: ako nam se učini kako se ne možemo promijeniti, zamolimo Boga da to učini. Jer ono što je nama nemoguće, Bogu je moguće.
Darko Kovačević