Zvijezda nade

11. 01. 2018.

“Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29)

Palom čovjeku otkriven je plan vječne žrtve kojom je omogućeno spasenje. Ništa osim smrti Božjeg dragog Sina nije moglo otkupiti čovjekov grijeh, i Adam se divio Božjoj dobroti što je osigurao takav otkup za grešnika. Zahvaljujući Božjoj ljubavi, zvijezda nade obasjala je užasnu budućnost koja se prostirala pred grešnikom. Putem žrtvovanja i sustava prinosa, Kristova smrt stalno je trebala biti pred očima krivog čovjeka kako bi mogao bolje razumjeti narav grijeha, posljedice prijestupa i veličinu božanske žrtve. Da nije bilo grijeha, čovjek nikada ne bi iskusio smrt. Ali ubijanjem nevine žrtve vlastitom rukom, vidio je rodove grijeha — smrt Božjeg Sina umjesto njega. On vidi nepromjenjivost Zakona koji je prekršio i priznaje svoj grijeh; oslanja se na zasluge Božjeg Jaganjca. …

Time što je postao čovjekova zamjena, time što je ponio prokletstvo koje je trebalo pasti na čovjeka, Krist se zavjetovao da će umjesto čovječanstva održati svetim i uzdignuti čast Zakona svojeg Oca. … Bog je svijet dao u ruke Kristu kako bi On u potpunosti mogao opravdati zahtjeve Zakona i pokazati svetost svakog načela. (Signs of the Times, 20. veljače 1893.)

Žrtvovanje životinja pretkazivalo je bezgrešnu žrtvu Božjeg dragog Sina i ukazivalo na Njegovu smrt na križu. Ali u trenutku raspeća lik je susreo protulik i sustav žrtvovanja time je prestao. …

Božji Sin je središte velikog plana otkupljenja koji pokriva sve prijestupe. On je „Janje, koje je žrtvovano od postanja svijeta“ (Otkrivenje 13,8 — Šarić). On je Otkupitelj Adamovih palih sinova i kćeri tijekom svih godina kušnji čovječanstva. “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12) (Isto)