“A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista.” (Galaćanima 6,14)
Krist je napustio svoj položaj u nebeskim dvorovima i došao na ovu Zemlju da živi životom ljudskih bića. Tu žrtvu On je podnio da bi dokazao da je Sotonina optužba protiv Boga lažna i da se ljudi mogu pokoravati zakonima Božjega kraljevstva. Jednak s Bogom i poštovan i obožavan od anđela, Krist se ponizio zbog nas i došao na Zemlju da živi životom poniznosti i siromaštva, da bude čovjek boli upoznat s tugom. Pa ipak je na Njegovoj ljudskoj naravi bio pečat Božanstva. On je došao kao Bogom poslani Učitelj da uzdigne ljudska bića i uveća njihove tjelesne i duhovne sposobnosti.
Nema nikoga tko bi mogao objasniti tajnu Kristovog utjelovljenja. Ipak, mi znamo da je On bio na ovoj Zemlji i živio među ljudima kao Čovjek. Čovjek Isus Krist nije bio Gospodin Bog Svemoćni; a ipak su Isus Krist i Otac jedno. Božanstvo nije podleglo u samrtnim mukama na Golgoti, a ipak je neosporna istina: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)
Sotona je na sve moguće načine nastojao spriječiti Kristov razvitak u čistom djetinjstvu, u besprijekornoj muževnosti, u svetoj službi i savršenoj žrtvi. Ali je u svojim naporima bio osujećen i poražen. Nije uspio navesti Krista na grijeh. Nije Ga mogao obeshrabriti ili odvratiti od poduhvata zbog kojeg je došao na ovaj svijet. Bura sotonskog gnjeva nije Ga prestajala šibati od kušanja u pustinji pa sve do Golgote; ali što je bura bila nemilosrdnija, Božji Sin se čvršće držao Očeve ruke i nastavio ići svojom stazom poprskanom krvlju.” (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1129,1130)
Krist je bio raspet, a u Njegovoj smrti se činilo da su prevladale sile pakla. No, čak i na križu Isus je povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!” (Marko 15,34) On je bio pobjednik nad silama tame. Kad su preko Njegovih blijedih i drhtavih usana prešle riječi: “Svršeno je!”, gusta tama kao u ponoć skrila je Njegovu agoniju umiranja od očiju gledatelja. Kroz duge sate svojih muka On je promatrao ruganje mnoštva. Sada je milostivo bio skriven Božjim plaštem.
Prigodom Njegove smrti došlo je do silovitog potresa. Ljudi su bili uzdrmani i bačeni na hrpe. Uslijedila je strašna zbunjenost i zapanjenost. Sve što je stvoreno činilo se da se raspada na atome. Izgledalo je da i sama priroda prosvjeduje protiv smrti Božjega Sina.
Kristovom smrću na križu plaćena je otkupnina za svako ljudsko biće. Svi mogu pobijediti, jer je Krist izvršio službu pomirenja za grijehe cijelog svijeta. On svima nudi silu otkupiteljske milosti. (Manuscript 140, 1903.)