“Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1)
Isus je naš Odvjetnik, Veliki Svećenik i Posrednik. Mi se nalazimo u uvjetima kao i Izraelci na Dan pomirenja. Kad je veliki svećenik ušao u Svetinju nad svetinjama, koja je ukazivala na mjesto gdje sada naš Veliki Svećenik posreduje za nas, po poklopcu kovčega zavjeta poprskao bi krv pomirenja bez koje nije prinošena niti jedna žrtva pomirnica. Dok je svećenik posredovao kod Boga, svako srce se poklonilo kajući se i moleći za oprost svojih prijestupa.
Slika je našla ispunjenje u žrtvi Isusa Krista, Janjeta pogubljenog zbog grijeha svijeta. Naš slavni Veliki Svećenik prinio je jedinu žrtvu kojom se možemo spasiti. Davanjem sebe na križu prinio je savršenu Žrtvu pomirnicu za ljudske grijehe. Mi se sada nalazimo u vanjskom predvorju, čekamo i tražimo tu blaženu nadu — slavni dolazak našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Nije potrebno prinositi žrtve, jer Veliki Svećenik obavlja svoje djelo u Svetinji nad svetinjama. Posredujući kao naš Odvjetnik, Krist ne treba ljudsku snagu niti posredovanje. On je jedini nositelj grijeha, jedina žrtva za grijeh. Samo se Njemu trebamo moliti i ispovijedati kao Onome koji je ušao u Svetinju nad svetinjama jednom zauvijek. On će uistinu spasiti sve koji dođu k Njemu u vjeri. On uvijek živi da bi mogao posredovati za nas.
Najslavniji ikad stvoreni um ne može pojmiti Boga; riječi koje izgovara najvještiji jezik ne uspijevaju Ga opisati. Ljudski rod ima samo jednog Odvjetnika, jednog Posrednika koji može oprostiti njihove prijestupe. Ne bi li naša srca trebala biti puna zahvalnosti Njemu koji je dao Isusa kao Žrtvu pomirnicu za naše grijehe? Duboko se zamislimo nad djelom ljubavi koje je Otac učinio za nas, nad ljubavi koju je pokazao prema nama. Mi ne možemo izmjeriti tu ljubav, jer se ona ne može izmjeriti. Možemo li izmjeriti vječnost? Možemo samo ukazati na Golgotu i na Jaganjca zaklanog od postanka svijeta.
Između grešnika i Krista nema ljudskog posrednika. Sam Krist je naš Odvjetnik. Sve ono što Otac predstavlja Sinu, predstavlja i onima kojima se Njegov Sin otkrio u svojoj ljudskoj naravi. U svakom trenutku svojega rada Krist se ponašao kao Očev predstavnik. On je živio kao naša zamjena i jamstvo. On je radio onako kako bi volio da rade Njegovi sljedbenici: nesebično, vrednujući svako ljudsko biće za koje je patio i umro. (Signs of the Times, 28. lipnja 1899.)