“Ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup.” (Hebrejima 9,12)
Kao Onaj koji je uzeo na sebe grijehe svijeta, i kao Svećenik i čovjekov Predstavnik pred Bogom, On je ušao u život ljudskoga roda primivši ljudsko tijelo i krv. Život je u živima životvorno strujanje krvi, a krv je dana za život svijeta. Krist je izvojevao potpunu pomirbu grešnika s Bogom, davši svoj život kao otkup za nas. Rođen je bez ijedne mrlje grijeha, ali je na svijet došao na isti način kao i svaki pripadnik ljudskog roda. On nije bio samo sličan nama po tijelu, nego je stvarno uzeo ljudsku narav i živio ljudskim životom.
Krist je ostavio svoju kraljevsku odoru i kraljevsku krunu, i zaogrnuo svoje božanstvo ljudskom naravi da bi postao Zamjena i Jamac za ljudski rod, kako bi umirući u ljudskom tijelu mogao svojom “smrću da satre onoga koji ima državu smrti”. On to nije mogao učiniti kao Bog, ali postavši čovjek, Krist je mogao umrijeti. On, je dakle, smrću pobijedio smrt. Kristova smrt donijela je smrt onome “koji ima državu smrti”, a svima koji Ga prime kao osobnog Spasitelja otvorila vrata groba.
Nad unajmljenom Josipovom grobnicom Krist je izjavio: “Ja sam uskrsnuće i život.” On je kao Otkupitelj svijeta stao na glavu zmiji, lišavajući Sotonu svake sile da svojim otrovnim ubodom uništava ljude; jer im je On svojom smrću omogućio život i besmrtnost. Vrata vječnog života otvaraju se širom svima onima koji vjeruju u Isusa Krista. Svojom smrću Isus je učinio da oni koji vjeruju u Njega ne mogu umrijeti zauvijek.
Krist je živio i umro kao čovjek, da bi mogao biti Bog i živih i umrlih. On je učinio nemogućim da oni koji u Njega doista vjeruju izgube život vječni. Život muškaraca i žena je vrlo dragocjen u Božjim očima, jer je Krist taj život otkupio time što je kažnjen smrću umjesto njih. Na taj način omogućio je i nama da zadobijemo besmrtnost.
U Kristu je sjedinjeno božansko i ljudsko — Stvoritelj i stvorenje. Narav Boga, čiji je Zakon bio prekršen, i narav Adama kao prijestupnika spojile su se u Isusu Kristu — Božjem Sinu i Čovječjem sinu. Plativši svojom krvi cijenu čovjekova otkupljenja, prošavši kroz čovjekova iskustva, pobijedivši umjesto čovjeka svako iskušenje, podnijevši sramotu, krivnju i teret grijeha — a ipak ostavši pritom bezgrešan — On je postao čovjekov Branitelj i Posrednik. Kakva sigurnost za kušanu i namučenu dušu, kako nepobitni dokazi za promatrače i svjedoke iz cijeloga svemira: da je Krist zaista milosrdan i vjeran Veliki svećenik! (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 7, str. 925,926)