Vođeni Svetim Duhom

13. 02. 2012.

„Gle, u dlanove sam te svoje urezao.“ (Izaija 49,16)

Postoje dva smjera ponašanja kojima možemo krenuti. Jedan nas udaljava od Boga i isključuje iz Njegovog kraljevstva; na tom putu ima zavisti, sukoba, ubojstva i svakovrsnih zlih djela. Trebali bismo slijediti drugi smjer ponašanja u kojem ćemo naći radost, mir, sklad i ljubav. … Upravo nam je ljubav koja je blistala u Isusovim grudima najviše potrebna; kada se ona nađe u našem srcu, svakako će se otkriti. Možemo li imati Kristovu ljubav u srcu a da se to ne pokaže u našem odnosu prema drugima? Ona ne može biti u nama a da ne posvjedoči svoju prisutnost. Ona će se otkrivati riječima, svakim izrazom lica. …

Kada je naš najstariji sin, u kojega smo polagali najblistavije nade i na kojega smo se oslanjali, kojega smo svečano posvetili Gospodinu, bio uzet od nas; kada smo nakon što je umro zaklopili njegove oči i plakali u velikoj žalosti zbog svoje nesreće, u moju se dušu spustio mir, mir koji se ne može opisati, mir koji nadmašuje našu moć razumijevanja. Razmišljala sam o jutru uskrsnuća; razmišljala sam o budućnosti kada će veliki Životodavac doći i slomiti okove groba i pozvati pravedne umrle iz njihovih prašnjavih postelja; kada će osloboditi zarobljene iz njihove tamnice; kada će naš sin biti ponovno među živima. I u tome sam našla mir, našla sam radost, našla sam utjehu koja se ne može opisati. …

Kada je napustio ovaj svijet, Krist je djelo prepustio u naše ruke. Dok je bio ovdje, sam je unapređivao svoje djelo; ali kada je uzašao na Nebo, Njegovim je sljedbenicima ostavljeno da nastave tamo gdje je On stao. Drugi su preuzeli djelo tamo gdje su ga apostoli ostavili; i tako se to nastavljalo sve dosad kada mi trebamo obaviti djelo određeno za naše vrijeme. …

Mi ne moramo raditi sami. Uzmimo sve svoje tuge i žalosti, nevolje i stradanja, muke i brige i izgovorimo ih na uho koje je otvoreno da nas čuje, uho Onoga koji se pred Ocem poziva na  zasluge svoje krvi. On se poziva na svoje rane – moje ruke, moje ruke! „Gle, u dlanove sam te svoje urezao!“ On pokazuje svoje ranjene ruke Bogu i Njegove molitve bivaju uslišane, a brzi anđeli dolaze služiti grešnim muškarcima i ženama, podići ih i poduprijeti.  (Review and Herald, 4. siječnja 1887.)