Svake godine kad se mladi nađu u Križevcima kako bi slavili Boga u zajedništvu, osjeti se poseban duh mira i radosti. Tako je i ove godine sabor mladih u Križevcima, 22. veljače, bio doista poseban. Sunčano vrijeme pratilo je sve putnike, pa čak i one iz daleke Rijeke.
Pri ulasku u samu crkvenu zgradu, svakoga je dočekao topli osmijeh i zvukovi pripreme za bogoslužje. Već se zna da se od naših Križevčana uvijek može puno očekivati, ali ove godine su ispunili i premašili sva očekivanja.
Praise team i orkestar koji ih je pratio podsjetio nas je na nebeske zborove koji s radošću kliču našem Gospodinu. Vesele pjesme i recitacije čak i naših starijih svima su uljepšale tu predivnu subotu.
Uživali smo u smijehu i veselju — onom dječjem, neiskvarenom. Na trenutak sam morao i utišati svoj glas kako bih mogao upiti jačinu mnoštva koje je pjevalo oko mene. Osjećaj je bio divan!
Tema sabora bio je biblijski redak iz Filipljana 4,13: “Sve mogu u Kristu koji mi daje snagu.” Snaga zbora, iskustava, osmijeha i suza zasigurno nas je sve ohrabrila da stvarno možemo sve u Kristu.
Propovijed je bila podijeljena na dva glavna dijela, to jest dva kriva tumačenja tog navedenog retka. Ta dva kriva tumačenja su “Sve mogu u Kristu koji mi daje snagu” i “Sve moram u Kristu koji mi daje snagu”. Htio sam da svaki slušatelj upamti dvije važne i ohrabrujuće istine koje se nalaze u Bibliji:
- Ne možeš, ali i ne moraš sâm, jer imaš Boga koji te toliko silno voli da je spreman nositi tvoj teret.
- Isus želi tebe više nego što želi tvoju službu i djela. Želi tebe, ne zbog onoga što Mu možeš dati, već zbog toga što te voli.
Zaključak je da nema ničeg bitnijeg od sjedenja pored Isusovih nogu, kao što je to činila Marija. Samo na tom mjestu možemo shvatiti da doista možemo sve u Kristu koji nam daje snagu!
Nakon jutarnjeg bogoslužja uživali smo u odlično pripremljenoj hrani, nakon koje su nam se oči počele sklapati. Srećom, uzbudljivi kviz nas je sve razbudio. U njemu smo imali priliku obnoviti naše biblijsko znanje i podsjetiti se lijepih trenutaka iz prošlosti.
Za one hrabre koji su ostali do kraja slijedio je lov na blago. Bili smo podijeljeni u skupine te smo imali priliku upoznati predivan grad kroz razne zagonetke i izazove. Srećom, blaga je bilo dovoljno za sve, čak i moju ekipu koja je došla zadnja.
Tužnih i umornih lica rastali smo se s dragim prijateljima i zaputili natrag svojim kućama. Bio je to predivan, slavljenjem ispunjen dan! Zahvalan sam Bogu na mladima u Križevcima, majstorima i majstoricama u kuhinji i ekipi na tehnici, koje je moćno upotrijebio da bi nas sve blagoslovio nezaboravnim danom. Bez obzira na težak prethodni tjedan, na tom saboru imao sam priliku sjesti pored Isusovih nogu zajedno s dragim prijateljima, i ponovno osjetiti Njegove otkucaje srca — ima li što ljepše!
Evan Malašić
