Jeste li kada kao dijete molili: “Molim te, Bože, smanji mi (ili povećaj) večeras – ili najkasnije do sutra ujutro – oči (uši, nos, noge, bokove)?Naravno da na ovaj način ne dolazi do promjena. Moramo čekati – a ponekad i raditi na tome – da se dogodi čudo rasta i promjene. Moramo platiti cijenu za ispravljanje naših nedostataka: zdravstvenih, zubarskih ili psihičkih. “Sam svoj majstor” u ovom slučaju može biti skupo i neugodno.
Bolesnici često mole za trenutačno ozdravljenje jer čuda obično nisu ni bolna ni skupa kao operacija, kemoterapija ili radijacija. Stoga se nadamo čudima, ali i sami sa svoje strane činimo što možemo. Tražimo najbolje medicinske stručnjake, najdjelotvorniju terapiju.
U jednom svojem članku govorila sam o Arthuru. On i supruga pokušali su sve što su mogli da riješe svoj problem, ali bezuspješno, zbog pogrešne definicije problema. Edna je mislila da je problem kod njega, a on je mislio da je problem kod nje. Nisu znali da je Artur ovisnik o neraspoloženju. Edna je, uvjetno govoreći, također bila ovisnik jer je bila opsjednuta skrbi i smirivanjem svojeg supruga. Oboje su imali problem: ovisništvo.
Arturov oštećen sustav filtriranja misli doveo je do toga da je pogrešno tumačio riječi i postupke drugih pa bi onda na to žučno reagirao, što je, zauzvrat, pridonosilo da se osjećao bijedno. Kad bi se to dogodilo, Edna bi ga nenamjerno posramila, što je samo pogoršalo stanje. Budući da ni jedno ni drugo nisu prepoznali da im je ponašanje izloženo pritisku bolesnog nagona, postali su
zaokupljeni pokušajima da izmijene karakterne nedostatke svojeg bračnog druga. To je pak stvorilo borbu za vlast kojoj nije bilo kraja.
Edna i Arthur su prigovarali jedno drugome. Molili su za čudo: “Molimo te, Bože, promijeni mojeg supružnika večeras – ili najkasnije sutra ujutro.” Edna je Arthuru davala savjete, knjige, audio i videokasete s namjerom da mu pokaže što kod njega ne valja. Nije koristilo. Kao ovisnik nije se mogao promijeniti čak ni da je razumio u čemu griješi. Edna je u svojoj ojađenosti počela postupati
pasivno-agresivno. Gušeći se u samosažaljenju, Arthur je tvrdio da ga je Edna kao supruga upropastila jer mu nije pomogla u izgradnji njegove samosvijesti i samopoštovanja. To ga je razbjesnilo i njegova srdžba je prešla u nasilje koje Edna nije htjela podnositi.
Kad je njihov odnos postao potpuno bremenit nesporazumima, oboje su pristali na savjetovanje. Opterećeni psihološkom prtljagom iz djetinjstva, oni su se petnaest godina borili protiv negativnosti iz prošlosti za koje nisu ni znali da postoje. Nisu bili upućeni u istinu o sebi samima. Nisu bili svjesni tko su, što rade i kako se odnose prema drugima. Nisu bili svjesni svojih društvenih i emocionalnih
nedostataka. Bila im je potrebna stručna pomoć da se suoče sa sobom i svojim nedostacima. Trebat će im poseban napor da se oslobode dugo stjecanih navika razmišljanja, osjećaja i ponašanja i da ih zamijene zdravijim navikama.
Božanska moć je sastavni dio ovog procesa ozdravljenja, ali Bog uglavnom ne može ili ne želi ukloniti društvene i emocionalne nedostatke kod ljudi, kao što to ne čini ni kod slabosti s vidom ili sluhom. U tom pogledu treba poduzeti određene mjere. Arthuru su potrebne korektivne leće u društvenom smislu i slušni aparat da može bolje vidjeti, čuti i tumačiti riječi i postupke drugih ljudi. Potrebna mu je prava operacija da se očiste njegovi mentalni filtri. Budući da Edna definira sebe i svoju vrijednost na osnovi sposobnosti kontroliranja onoga što se ne može kontrolirati, potreban joj je pejsmejker – nešto što će je usporiti i pomoći joj da povrati svoj identitet.
Edna i Arthur su kao djeca bili emocionalno neuhranjeni. Potrebna im je njega i vodstvo kako bi prestali izvlačiti samopoštovanje i zadovoljenje jedan od drugoga. Postoji nada za ovo dvoje kao pojedince i kao par ako poduzmu korake da dobiju potrebnu pomoć. Oni će rasti i mijenjati se, ali se to neće dogoditi preko noći niti će se zbiti u vakuumu. Bit će potrebna odgovarajuća ljudska pomoć, sredstvo kojim Bog čini mnoga čuda.
Carol Cannon
(Znaci vremena 2/2005)