Kad sam imala sedam godina, ležala sam u svojoj mračnoj spavaćoj sobi i izgovarala molitvu, ali mi se činilo da se riječi odbijaju od stropa i vraćaju natrag pogađajući me u lice. Bog nije bio sa mnom u mojem srcu već negdje daleko – razdvajala nas je duboka crna tama. Nisam Ga mogla dosegnuti i znala sam, doista znala, da sam zato ja kriva.
Užas je potekao iz mog srca u svaku kost tijela i odjednom sam osjetila potrebu da moram otrčati do svjetla, do sigurnosti koju mi pruža prisutnost roditelja u dnevnoj sobi. Spustila sam se na pod i zagrlila mamina koljena, pogledala je u lice i zaplakala: “O, mama! Dogodilo se nešto strašno. Ja sam se molila Bogu, a On me ne želi čuti, i sve je to moja krivnja.”
Tata je skočio s kauča i ugasio televizor. To me je zaprepastilo. Okrenula sam se k njemu i rekla: “Molim te, pomoli se umjesto mene.” U tom trenutku otac je izgovorio riječi za koje sam smatrala da ih roditelji ne bi smjeli uputiti svojoj djeci. “Ne mogu se moliti umjesto tebe, Elaine.” Okrenula sam se k majci, a on je dodao: “Ni tvoja mama se ne može moliti umjesto tebe.”
Mama me oslovila najnježnijim imenom kojim me ponekad zvala: “Laney, Sveti Duh te poziva na pokajanje.”
Moje je srce divlje udaralo dok je tata nastavio: “Tvoja majka i ja ne možemo biti tvoji spasitelji. Samo se ti možeš moliti za ono što ti je potrebno. Vrati se u sobu i moli.” Ja sam se uspaničila: “Ali što bih trebala reći? Ne znam kako da to kažem.” Odgovor je bio jednostavan: “Reci Bogu što ti je u srcu.”
Vratila sam se dršćući do svog kreveta i izlila srce: “O, Bože, mrzim ovaj osjećaj i znam da sam ja za to kriva. Molim Te, oprosti mi. Nikad više ne želim imati taj osjećaj.” Topao mir prožeo mi je tijelo i ja sam zaspala.
U to vrijeme pripadali smo Baptističkoj crkvi i prihvaćali konzervativna Vjerovanja, što je podrazumijevalo i vjerovanje u Stvoritelja i ne tako davno stvaranje. U ova vjerovanja nisam sumnjala sve dok nisam dobila biologiju u devetom razredu kad sam trebala napisati komentar na knjigu O podrijetlu vrsta Charlesa Darwina. U to vrijeme običavala sam čitati naslove i uvode te nekoliko riječi u svakom odlomku pa nisam mogla ni glumiti da sam pročitala tu knjigu. Međutim, ono što sam pročitala razbjesnilo me. Znam to po tome što je moj nastavnik ispod moje zadaće napisao: “Elaine, nemoj da te nečije ideje toliko uznemire.” A ja sam to sebi ovako prevela: “Elaine, pametna si kao i svi drugi, pa misli za sebe.” To su bile riječi po kojima sam živjela i teško si ga otad mojim roditeljima i nastavnicima.
Tijekom te školske godine u devetom razredu dogodila se velika promjena koja će snažno utjecati na moju teologiju: moja je crkva zaposlila novog pastora. Njegova je prva propovijed bila o stvaranju i on nam je počeo govoriti kako pogrešno shvaćamo biblijsku knjigu Postanka. Bila sam zapanjena. Nije rekao da smo pogrešno protumačili tekst, nego da nismo potpuno razumjeli njegovo značenje. Zatim nas je upoznao s teističkom evolucijom. Bila sam oduševljena. Mogla sam bez grižnje savjesti spojiti svoju znanost i svoju Bibliju. Tijekom ove jedne propovijedi u cijelosti sam prihvatila ovu ideju i zamijenila svojeg Stvoritelja “Božanskim voditeljem”. Teološke posljedice takvog prijelaza su zapanjujuće, ali četrnaestogodišnja djevojčica ne zna mnogo o teologiji. Brzo sam postala tvrdoglavi teistički evolucionist.
Ova promjena moje teologije nije se očitovala u odlaženju od Boga, i premda je političko nadmetanje između dviju različitih zajednica ohladilo oduševljenje mojih roditelja za odlazak na bogoslužja, moje posvećenje Bogu i dalje je ostalo snažno. Zbog toga je otac mojeg brata i mene vozio na različite crkvene sastanke. Kad sam navršila šesnaest godina, dao mi je automobil i sada smo češće odlazili u crkvu. Bog mi je tijekom tih godina bio vrlo blizak, premda sam postajala sve zbunjenija.
Kako se približio završetak mojeg školovanja, suočila sam se s ozbiljnim problemom. Bila sam uvjerena da otac od mene očekuje dvoje: da se udam ili zaposlim. Ni na jedno od toga nisam bila spremna pa sam morala nešto poduzeti kako bih dobila na vremenu. školovanje na koledžu bilo je savršeno rješenje. Kao ljubitelj prirodnih znanosti nisam imala problema u izboru predmeta – studirat ću povijest. Danas to ne izgleda logično, ali se u ono vrijeme činilo sasvim logičnim. Nisam imala nikakvih planova jer sam jednostavno htjela dobiti na vremenu dok ne budem spremna za “pravi posao” ili…
Međutim stvari nisu išle baš kako sam planirala. Na drugom semestru dobila sam novi predmet “Geološki koncepti za nastavnike”. Unatoč mojem prosvjedu, profesor me je poslao da odem upisati taj predmet rekavši mi: “Elaine, vama je u životu potrebna akademska stega.” Mrmljala sam idući hodnikom; nisam bila svjesna da je minimum polaznika bio osam, a ja sam bila osma. Usred semestra promijenila sam svoj glavni predmet da pokažem koliko mi je geologija omiljela. Moj otac se uzbudio. Njegova mala djevojčica neće raditi na naftnim poljima. Stvari nisu išle onako kako je tata planirao.
Sljedeće godine kao prvi predmet uzela sam fosile – paleontologiju beskralježnjaka – proučavanje fosila životinja bez kralježnice, sačuvanih u stijenama. Predmet je bio vrlo zanimljiv i uključivao je praksu na terenu. Bili smo na jednom putovanju koje neću nikad zaboraviti. Usjek ceste u brdu jasno je otkrivao slojeve tla i mi smo puzali tim usjekom bilježeći koralje, puževe i školjke zakopane u tlu. Stigla sam prva na vrh i sjela da uživam u pogledu. Kad sam podigla lijevu ruku, primijetila sam da se nešto drži mojeg dlana; pogledala sam što bi to moglo biti. Mali kamenčić imao je oblik i veličinu pšeničnog zrna; bila je to foraminifera, izumrla jednostanična morska životinja. Spuštajući ruke u ove foraminifere, a zatim ih dižući dok su mi tekle kroz prste kao pijesak na obali, zapanjila me pomisao: Kakvom ja to Bogu služim? U mojem teističko-evolucionističkom svijetu ove su životinje živjele i uginule u katastrofi prije nego što se uopće pojavio čovjek. Srce su mi obuzeli osjećaji. Tko je to učinio? U mojim mislima počela je bjesnjeti borba oko teološkog problema “smrti prije grijeha”. Je li Bog stvorio životinje s određenim životnim vijekom? Ove životinje nisu proživjele svoj vijek. Bog nije stvarao da bi stvorenja umirala. Ne! Ne! To nije bio moj Bog. Moj Bog me voli. Zaplakala sam, a nitko me nije pitao zašto plačem.
Zato sam sve odložila. Nisam htjela o ovome razmišljati još godinu dana nakon mojeg medenog mjeseca. Tatina mala djevojčica udala se za predivnog mladog čovjeka i napustila školovanje. Sreli smo se u crkvi i tijekom prve godine našeg braka pridružili smo se proučavanju Biblije na kojem se čitala knjiga Hala Lindseva The Late Great Planet Earth. Bili smo oduševljeni. Isus će ubrzo doći. Odlučili smo što više naučiti o ovim stvarima, a tada je u naš grad došao evanđelist Kenneth Cox s nizom predavanja pod naslovom Proročka vijest.
Predavanja su bila izvanredna, a sažeci propovijedi koje su slušatelji mogli dobiti sadržavali su sve biblijske tekstove korištene te večeri. Mi smo jedva čekali da se nakon predavanja vratimo kući. Uspoređivali bismo biblijske tekstove s našom knjigom. Sljedeće večeri ostali bismo nakon propovijedi na sastanku na kojem se moglo postavljati pitanja. Ja bih počela: “Hal Lindsev kaže”, a pastor Cox bi odgovorio: “Da vidimo što o tome govori Biblija.”
što smo više proučavali, cijela Biblija je po prvi put u našem životu počela dobivati smisao. Poruka je bila životodavna hrana za našu dušu i mi smo bili oduševljeni onim što smo učili – dok pastor Cox nije održao propovijed pod naslovom “Rođendan Adamove majke”. Te večeri nije bilo pitanja. Ja sam izišla naprijed i rekla: “Vi ste ludi! Nemate pojma o onome što govorite. Ja sam geolog i život na ovoj Zemlji je star najmanje šest stotina milijuna godina.”
Pastor Cox je imao samo jedno pitanje: “Hoćete li doći sutra navečer? Imam knjigu koju bih volio da pročitate.” Nisam bila zainteresirana i nije bilo razloga da se vratim. Onda je Bog nadahnuo pastora da podiđe mojoj pohlepi (dobar stari američki kapitalizam): “Dat ću vam tu knjigu.” Tata je uvijek govorio da ništa nije besplatno, ali cijena ove knjige je bila samo još jedno predavanje, pa sam se vratila po knjigu Stvaranje: Slučajnost ili plan? (Creation: Accident or Design?) Harolda Coffina. Dr. Coffm je pisao o stijenama koje sam studirala tri godine, ali njegovo tumačenje se slagalo s konzervativnim čitanjem Svetog pisma. Probdjela sam cijelu noć čitajući pojedine odlomke preskačući dijelove teksta. Ujutro sam znala da problematični nisu podaci, već tumačenja koja sam slijepo prihvatila kao činjenicu. Jedna ugodna misao stalno mi se vrzmala po glavi: “Mogu opet vjerovati Bibliji.”
Od tog vremena susrela sam se s nekim ozbiljnim znanstvenim argumentima i informacijama koje su predstavljale ozbiljan izazov mojoj vjeri. U mojem svakodnevnom radu čitam časopise i razgovaram s ljudima koji me podsjećaju da ono što vjerujem nije uobičajeno u znanstvenim krugovima. Usprkos svemu ustanovila sam da se, kad odbacim retoriku, objašnjenja i tumačenja, otkriveni podaci i, najčešće, informacije, slažu s biblijskim razumijevanjem Zemljine povijesti. Priznajem da ima stvari na koje nemam odgovora. No one ne potresaju moju vjeru, već mi daju poticaj za molitvu, razmišljanje i istraživanje jer se moja vjera ne temelji na znanstvenim podacima; ona se zasniva na živom, osobnom iskustvu s Bogom i Njegovom Riječi. Ona je Njegov dar.
Elaine Kennedy
(Elaine Kennedy ima doktorat iz geologije sveučilišta Južne Kalifornije. Sada radi na Institutu Geoscience Research u Loma Lindi u Kaliforniji.)