Gošća iz Kenije u Virovitici
U subotu, 31. kolovoza ove godine, imali smo priliku ugostiti Damaris Budulicu, iznenadnu gošću iz Kenije. Damaris je supruga prerano preminulog Ivana Budulice, osnivača i pokretača Doma za nezbrinutu djecu MIA Kenya. Damaris Budulica došla je u pratnji Jasne Marčete, koja je zajedno sa suprugom Brankom dva mjeseca ove godine volontilara u tom sirotištu u Keniji. U drugom dijelu bogoslužja, u vremenu propovijedi, Damaris je svojim govorom iz srca govorila o Ivanu, koji je mlad napustio Hrvatsku i otišao u Australiju u potrazi za boljim životom. Svojim poštenjem i bogobojaznim životom stekao je dobar ugled i posao mu je napredovao. Jednom prilikom je otputovao u Keniju na godišnji odmor. Kad je vidio djecu različite dobi na ulicama, upitao je: “Zašto su djeca na ulicama i bez roditelja?” Dobio je odgovor: “Nema se tko brinuti za njih. Ostavljeni su da umru.”
Budulica se vratio u Australiju, prodao svoje nekretnine i s jednim koferom došao u Keniju. Uz Božju pomoć pomalo su se izgradili objekti za prihvat i stanovanje napuštene djece, koje danas ima sedamdesetero, škola i stanovi za osoblje koje se brine za njihov odgoj i obrazovanje. Dok je Damaris govorila, nije bilo osobe u crkvenoj dvorani koja nije bila dirnuta. Nakon govora mogli smo postavljati pitanja. Tako smo saznali da mjesečni iznos troškova za sirotište iznosi oko jedanaest tisuća eura, da se pretežno financiraju iz privatnih donacija, da imaju četrdesetak zaposlenih, te da im je jedino ADRA Hrvatska novčano pomogla u vrijeme smrti njezinog supruga. Iako nije bilo predviđeno prikupljanje novca za potrebe MIA Kenya, vjernici su spontano davali svoje priloge.
Ivan je živio život na koji ga je Bog prozvao. Odustao je od svega kako bi pomogao napuštenoj djeci u Nakoru u Keniji. Posvetio je život pomaganju onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Pobrinuo se za stotine djece. Volio ih je kao svoju vlastitu. Ivanova obitelj i osoblje sirotišta MIA Kenya nastavljaju njegovo plemenito poslanje.
Ljubiša Živojnov
Koncert obitelji Poropat u Zagrebu
Zadnje subote u lipnju 2024. godine mlada raspjevana obitelj Poropat iz Rovinja održala je koncert duhovne glazbe u mjesnoj crkvi Zagreb 2. Glazbenici Daniel i Sabina Poropat sa svoja dva sinčića, uz pratnju na klaviru, violini i flauti, oduševili su nas pjesmama na slavu Bogu i svojom obiteljskom pričom. Kao što je uvodnom pjesmom o malom cvijetu koje se ne brine zbog kiše, izrazio pastor mjesne crkve Zagreb 2 Mišo Havran, obitelj Poropat predstavila nam se jednostavnim obiteljskim slavljenjem Božje blizine u njihovim životima. Saznali smo da Daniel i Sabina sami pišu tekstove svojih pjesama i u njima govore o obiteljskim i životnim prilikama kroz koje prolaze. Duh zahvalnosti i slavljenja ključ je za izlječenje uma, kako je to napomenula omiljena kršćanska spisateljica Ellen G. White. Riječi slavljenja združene u ugodne i srdačne melodije mogu biti put predstavljanja Evanđelja svjetovnim ljudima.
Dvorana mjesne crkve Zagreb 2 bila je puna vjernika i posjetitelja; u publici je bilo mladih i starih, a riječi pjesama obraćali su se svakome bez obzira na godine i duljinu kršćanskog staža. Nakon svake pjesme i pjevne melodije uslijedio je pljesak. Dječaci David i Samuel Poropat osvojili su nas dječjom jednostavnošću i lijepim pjesmama na hrvatskom i španjolskom jeziku. Otpjevali su ih vrhunski i zadobili odobravanje svih. Njihove pjesme ukazivače su na veliku Božju ljubav za sve ljude i promjenu koju Krist donosi u život.
Zahvalni smo za to jedinstveno glazbeno subotnje popodne u našoj crkvi. Među uzvanicima našla se i Sabinina školska profesorica glazbene umjetnosti. Sabina ju je pozdravila i ispričala nam kako je upravo ta profesorica uočila njezin glazbeni dar i potaknula je da se počne ozbiljnije baviti glazbom. Obitelji Poropat zaželjeli smo sretan povratak u Rovinj i dogovorili neki sljedeći koncert i glazbeni sastanak.
Biserka Cukina
Predavanje splitskog pastora Marka Zeke
Kao ljudska bića stvoreni smo za priče, a pričanje naših životnih priča, uključujući naša iskustva boli i traume, može biti moćno oruđe za iscjeljenje i iskupljenje, rekao je 28. kolovoza Marko Zeko, pastor crkve u Splitu u Hrvatskoj. Njegovi komentari bili su dio izlaganja tijekom Europskog pastorskog savjetovanja (EPC) 2024. u Beogradu u Srbiji.
Događaj koji se održao od 27. do 31. kolovoza pod temom “Uključeni u misiji”, okupio je više od tisuću adventističkih pastora iz dvadeset i dvije zemlje Transeuropske divizije (TED) te regionalne i svjetske crkvene vođe na bogoslužjima, učenju i druženjima. Uključivao je zajednička bogoslužja i predavanja, te desetine radionica o teologiji, psihologiji, savjetovanju, brizi za crkve, o širenju Radosne vijesti i misiji. Zeko je u svojoj prezentaciji pozvao sudionike da budu svjesni vlastitih životnih priča i da iskoriste ono što je on nazvao “iskupljujućom snagom privlačne priče”.
Uloga životnih iskustava
Pripovijedanje je ugrađeno u našu ljudsku narav, podsjetio je pastor Zeko. To stvara vezu između drugih ljudi i nas. U tom kontekstu, naše najranije životne priče, uključujući naše priče o boli i traumi, imaju moć oblikovanja onoga što jesmo. One utječu čak i na razvoj našeg mozga, rekao je navodeći američkog psihijatra Brucea D. Perryja. “Naša životna iskustva oblikuju način na koji se ključni sustavi u našem mozgu organiziraju i funkcioniraju.” naveo je Zeko.
Za adventiste sedmog dana, rekao je, ključno je biti svjestan da “odnosi utječu na naš mozak više nego išta drugo — više od tjelovježbe, više od prehrane, više od vjerskih iskustava.” Istodobno, naša najranija životna iskustva mnogo su značajnija za razvoj našeg mozga nego naša kasnija iskustva. To je razlog zašto se psiholozi slažu da su najranija iskustva s našim roditeljima i skrbnicima presudna u oblikovanju onoga što jesmo.
U tom kontekstu, naša prošla iskustva mogu biti temeljna značajka za razumijevanje tko smo u sadašnjosti. Još jednom je Zeko naveo Perryja: “Tvoja prošlost nije isprika. Ali to je objašnjenje i nudi uvid u pitanja koja si mnogi od nas postavljaju: Zašto se ponašam tako kako se ponašam? Zašto se osjećam tako kako se osjećam? Za mene nema sumnje da su naše snage, naše ranjivosti i jedinstveni odgovori izraz onoga što nam se dogodilo.”
Integracija nasuprot fragmentaciji
Objasnio je da, kad kao adventisti čitamo u Rimljanima 8,22 o uzdisanju stvaranja, obično pomislimo na znakove drugog dolaska. Ali biblijski redak također govori o raspadu, rascjepkanosti koja je posljedica grijeha, a koje utječe na obitelji i crkve, i o tome tko je otac tog raspadanja. Trebali bismo se zapitati: “Kako je taj raspad utjecao na moj brak, obitelj, crkvu i priče koje me oblikuju?” Dodao je: “Vjerujem da je došlo vrijeme da postanemo svjesniji onoga što se dogodilo Božjem stvorenju, a ne samo onoga što nije u redu s Božjim stvorenjem.”
U pastoralnom kontekstu, često se moramo usmjeriti na ono što nije u redu s Božjim stvorenjem (primjerice, crkvena disciplina). Međutim, pastorima i drugim ljudima vjere dobro bi bilo uobličiti raspravu o tome što se dogodilo Božjem stvorenju. “Zašto se osoba tako ponaša? Što se dogodilo u njihovom iskustvu da to oblikuje njihove odluke i ponašanje?” Dakle, pastori bi bili spremniji saznati i poslušati životne priče ljudi, pitajući ih što se njima dogodilo. “To je vrlo teško učiniti i zahtijeva više vremena, truda i empatije… više ljubavi prema ljudima,” rekao je Zeko.
Takav pristup može pomoći pastorima i drugim vođama da bolje razumiju kako se ljudi u crkvi ponašaju, kako oblikuju svoju teologiju, kako razumiju Boga. “Što su ljudi u našim crkvama više dezintegrirani, to će se više držati teologije koja nije sto posto Radosna vijest.” — rekao je.
Zeko je ispričao slučaj zrele žene koja se zanima za adventističku poruku, koja je prošla biblijske studije, ali se još uvijek ne može odlučiti potpuno predati Bogu. “Njezina prošla životna iskustva bila su toliko teška da se sada bori s dva osnovna pitanja: ‘Jesam li sigurna? Jesam li voljena?’ Budući da ne može pozitivno odgovoriti na ta pitanja, teško donosi odluku.” ispričao je Zeko.
Moć naše prošlosti
U sljedećem dijelu svojeg izlaganja pastor Zeko je pozvao adventističke pastore, vođe i članove da prigrle svoje prošle životne priče, uključujući traumatska iskustva, te da ih koriste kao pomagalo za rast i povezivanje s drugima. Upozorio je da je to dug, spor i mukotrpan postupak, ali nagrađujući. “To je postupak koji zahtijeva izgradnju snošljivosti prema emocionalnoj nelagodi.” rekao je. “Kad sam se na skupnoj terapiji suočio sa svojom traumom, iskustvima iz djetinjstva, bilo je tako neugodno. Htio sam pobjeći.” priznao je Zeko.
Pozvao je crkvene djelatnike da razumiju kako obraćenje ne znači da su sva naša pitanja iz prošlosti riješena. Koristeći vlastitu životnu priču, podijelio je kako čak i nakon što se obratio i prihvatio Boga u svojem životu, nije bio svjestan koliko povijesne i međugeneracijske traume utječu na njegovo iskustvo. U njegovom slučaju bila mu je potrebna terapija, podrška supruge i drugih ljudi kako bi postao svjesniji vlastite priče, a ona je razotkrila što je on i kako se ponaša.
Naglasio je: “Mi smo ranjivi, mi smo ranjeni, ali smo u isto vrijeme lijepi. A kad uđeš u svoju priču, u svoju traumu, doživiš da te Bog sve više i više prihvaća.”
Značenje za pastore
Ovakva nova svijest doprinijet će i utjecati čak i na to kako adventistički pastor pristupa svojoj ulozi, rekao je Zeko. Naveo je profesora i teologa Henrija Nouwena, koji je napisao da je “kršćanski vođa budućnosti pozvan biti potpuno nebitan, i stajati u ovom svijetu bez ičega za ponuditi osim vlastitog ranjivog ja. To je način na koji je Isus došao otkriti Božju ljubav… Misterij službe je da smo odabrani da našu vlastitu ograničenu i vrlo uvjetovanu ljubav učinimo vratima za neograničenu i bezuvjetnu Božju ljubav.”
Zeko je pozvao adventističke pastore da u pastoralnoj praksi uključe životne priče ljudi u svoje crkve, da “uključe proživljene priče ljudi i dovedu te priče u dijalog s njihovim biblijskim pripovijestima”, rekao je, navodeći konzultante Alana Roxburgha i Freda Romanuka. Ispričao je kako je osnovao dvije male usporedne skupine za pripovijedanje u sklopu projekta vođenja. “Jedna skupina se sastojala od članova crkve, a druga je bila oblikovana od nečlanova”, rekao je. “Članovi crkve su se teže povezivali sa svojom prošlošću i svojim pričama.” izvijestio je.
To ima snažan utjecaj na pastoralnu praksu, naglasio je Zeko. “Zamislite što bi se dogodilo kad bismo u našim crkvama, osim bavljenja biblijskim ulomcima, počeli u malim povjerljivim skupinama dijeliti svoje životne priče”, rekao je. “I ako mislite da je to preteško za provesti, počnite barem razmišljati o svojoj životnoj priči. Za početak, počnite slušati svojeg supružnika… U mojoj priči, Bog je upotrijebio moju ženu da dopre do mene i spasi me od mojeg raspada.”
Cilj je, rekao je Zeko, doći do mjesta gdje ne samo da možemo naći sebe, nego i Boga. “Krajnji cilj je pronalaženje pravog šaloma — mira.” rekao je.
Marcos Paseggi, tedNEWS i Adventist Review
Europsko pastorsko savjetovanje u Beogradu
Europsko pastorsko savjetovanje (EPC) 2024. održalo se u Beogradu, u Srbiji, od 27. do 31. kolovoza, s više od 1.200 pastora, ravnatelja crkvenih odjela, biblijskih djelatnika i supružnika iz cijele Europe, koji su se okupili kako bi ponovno oživili svoju predanost prema službi. Cjelotjedni događaj, koji je organizirala Transeuropska divizija (TED), istaknuo je izazove s kojima se suočavaju današnji pastori, uključujući političku polarizaciju, sve manji broj dolazaka u crkvu i drugih posljedica pandemije covid-19. Kroz mješavinu nadahnutih propovijedi, praktičnih radionica i bogoslužja, savjetovanje je pružilo prijeko potrebnu priliku pastorima da preusmjere svoje napore u službu Bogu i crkvenim zajednicama.
Povezivanje s kulturom
Tijekom završne svečanosti Gary Krause, ravnatelj Adventističke misije, pozvao je pastore putem video intervjua da razmisle o imperativu da se crkve potpuno iskreno povežu s različitim kulturnim skupinama. “Ono o čemu nam je ugodno razgovarati u crkvi, treba prevesti”, naglasio je, “ne samo na drugi jezik, već i na njihov kulturni jezik, kako bi se povezalo s njihovim razumijevanjem.” Kritizirajući oslanjanje na “unaprijed zapakirane načine komuniciranja”, umjesto toga zagovarao je da službe ulože vrijeme u “hodanje ulicama, razgovore s ljudima, slušanje i postavljanje pitanja kako bismo razumjeli ljude do kojih pokušavamo doći”.
Suvremeni izazovi u službi
Suočavajući se s bezbrojnim izazovima s kojima se suočava suvremena služba, uključujući posljedice pandemije covid-19, političku polarizaciju, sve manje dolazaka u crkve i društvene promjene koje vode razaranju vjere, predsjednik TED-a Daniel Duda, preokrenuo je paradigmu rekavši. “Želim razgovarati s vama o tome zašto je ovo sjajno vrijeme za službu”, rekao je, “jer vjerujem da je ovo vrijeme da crkva zablista. Crkva može biti najbolja kad je svijetu najgore.” Potaknuo je pastore da na današnje poteškoće gledaju kao na priliku za Boga da djeluje kroz njihove službe.
Prevladavanje osobne nedostatnosti
Duda se također osvrnuo na uobičajene osjećaje nedostatnosti među propovjednicima, govoreći o našem čestom refrenu “ali ja…” koji mnoge sprečava u ispunjavanju njihovog božanskog poziva. “Ali ja…”, objasnio je Duda, “izraz je koji često koristimo da bismo se opravdali od Božjeg poziva.” Umjesto toga, potaknuo je prisutne da se usmjere na “ali Bog…” — podsjetnik da Božja snaga djeluje kroz ljudske slabosti. “Bog je veći od tvojeg ‘ali’,” rekao je. “Prestani se opravdavati od Božjeg poziva u svojem životu.” Oslikao je to kroz biblijske primjere kao što su Mojsije, Estera i Jeremija, koji su svi izrazili sumnju u sebe kad ih je Bog pozvao. “Bog se nikada ne slaže s tim izjavama”, primijetio je Duda. “On odgovara s ‘ali Bog…’, pretvarajući naše slabosti u snagu svojom moći.”
Ugrađivanje priča u Božju pripovijest
Naglašavajući važnost sagledavanja pojedinačnih službi unutar konteksta Božje velike pripovijesti, Duda je objasnio: “Jedini način da se iskupi pokvarena priča jest da se ugradi u veću priču.” Podsjetio je pastore da je Božji sveobuhvatni plan postojan i primjenjiv unatoč trenutnim borbama. Polazeći od 1. Korinćanima 1,26-30, istaknuo je kako Bog izabire “lude”, “slabe” i “niže” da postigne svoje namjere, osiguravajući da se “nitko ne može hvaliti pred Njim”. Duda je potvrdio da trenuci “ali Bog…” u Svetom pismu pokazuju kako božansko djelovanje redefinira ljudske okolnosti.
Vizija transformativne crkve
Gledajući unaprijed, Duda je naslikao viziju crkve koja je promišljena, inovativna i duboko zaokupljena suvremenim izazovima. Povukao je usporedbu s Isusovom odlukom da odvede svoje učenike u Cezareju Filipovu, mjesto izvan njihove kulturne ugode, kako bi ih naučio lekcijama koje nisu mogli naučiti u poznatom okruženju Galileje. “Baš kao što je Isus izložio svoje učenike novim zamislima i kulturama, i mi moramo biti voljni izaći i uključiti se u svijet oko nas.” pozvao je Duda. Zamislio je pokret čije su značajke služba “vođena Duhom, usmjerena na Isusa” koja prihvaća različitost, potiče smislenu zajednicu i bavi se društvenim nepravdama. “Zamislite ljude koji bi razmišljali o tome kako živjeti održivo u ovom svijetu, kako hodati ponizno i razmišljati o tome tko postajete”, rekao je.
Prihvaćanje Božjeg poslanja
Zaključujući svoju poruku, Duda je pozvao pastore da biraju između usmjerenja na osobne nedostatke ili prihvaćanja Božjeg poslanja s povjerenjem. “Hoćeš li izabrati reći ‘ali ja…’ — ili ćeš reći ‘ali Bog…’?” upitao je. Potaknuo je sudionike da posvete svoje živote izgradnji zajednica koje odražavaju Božju ljubav i snagu koja mijenja, rekavši: “Bog je to već činio. On nije izgubio svoju moć. Sveti Duh je još uvijek dostupan.”
Kontinuitet i obnova
Europsko pastorsko savjetovanje 2024. potaknuo je osjećaj trajanja i zajedničkog putovanja, a tim za slavljenje i obožavanje birao je pjesme koje su duboko odjeknule kod sudionika. Značajno je da je pjesma korištena u prigodi otvaranja i zatvaranja pjevana i na EPC 2018., pojačavajući zamisao da to okupljanje nije samo jednokratni događaj, već dio stalnog putovanja u službi kako bi se pružilo zajedništvo, vizija i ohrabrenje.
Kako je događaj kulminirao, izvršni tajnik TED-a Patrick Johnson pridružio se Dudi u izražavanju srdačne zahvale svima koji su doprinijeli uspjehu događaja, uključujući osoblje Sava Centra, volontere Jugoistočnoeuropske unije, tehničke timove i glazbenike. Završno bogoslužje, s ohrabrujućim pjesmama poput “All Creatures of Our God and King” i “My Lighthouse,” osnažilo je teme nade i božanskog vodstva.
Kad je izrečen posljednji blagoslov, pastori su napustili Beograd nadahnuti i opremljeni da prihvate svoje službe s obnovljenom vjerom, spremni suočiti se s izazovima ne s “ali ja…”, već čvrsto utemeljeni na “ali s Bogom…”
Alex Mareniuc, tedNEWS
Fotografije: TEDNews
