“Kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju … da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična. Da bude sveta i bez mane.” (Efežanima 5,25-27)
Mi se nazivamo kršćanima. Budimo dostojni tog imena. Biti kršćanin znači biti sličan Kristu. To znači slijediti Krista u samoodricanju, nositi visoko podignutu Njegovu zastavu ljubavi, odavati Mu čast i hvalu nesebičnim riječima i djelima. U životu pravog kršćanina nema nikakve sebičnosti — “ja” je mrtvo. Nije bilo nimalo sebičnosti u Kristovom životu dok je bio ovdje na Zemlji. Ponijevši našu narav, bio je potpuno posvećen blagostanju drugih. …
U riječi i djelu Kristovi sljedbenici trebaju biti čisti i vjerni. Na ovom svijetu — svijetu u kojem vladaju nejednakost i pokvarenost — kršćani trebaju otkrivati Kristove osobine. Sve što govore i rade mora biti oslobođeno sebičnosti. Krist ih žudi prikazati Ocu “bez ljage i nabora ili čega takva”, očišćene Njegovom milošću i slične Njemu.
U svojoj velikoj ljubavi Krist je predao sebe za nas. Dao je sebe za nas da ispuni potrebe duše koja se bori i muči. Mi Mu se trebamo predati. Kada je ta predaja potpuna, Krist može dovršiti djelo koje je započeo za nas svojom predajom. Tada nam može donijeti potpunu obnovu.
Krist je dao sebe za otkup ljudskog roda da svi koji u Nj povjeruju imaju vječni život. Svi koji cijene tu veliku žrtvu, od Spasitelja dobivaju najdragocjeniji od svih darova — čisto srce. Oni stječu iskustvo koje je vrjednije od zlata ili srebra ili dragog kamenja. Sjede u nebeskim stanovima zajedno s Kristom uživajući u zajednici s Njim radost i mir koje samo On može pružiti. Vole Ga svim srcem, i umom, i dušom, i snagom, shvaćajući da su Njegovom krvlju kupljena baština. Njihov duhovni vid nije zamagljen svjetovnom politikom niti svjetovnim ciljevima. Oni su jedno s Kristom, kao što je On jedno s Ocem.
Zar mislite da Krist ne cijeni one koji žive samo za Njega? Ne smatrate li da obilazi one koji, poput ljubljenog Ivana, provode vrijeme na strašnim i tegobnim mjestima Njega radi? On pronalazi svoje vjerne i održava zajednicu s njima hrabreći ih i osnažujući. (Review and Herald, 30. svibnja 1907.)