Blagostanje katkad dovodi do duhovnog pada

“A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem — i gle, sve je to opet ispraznost i pu-sta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.” (Propovjednik 2,11)
Salomon je napisao knjigu Mudrih izreka, ali nakon određenog vremena njegova mudrost se pomiješala s pljevom. Odakle je došla ta pljeva? Nakon zrelog doba u kojem je tako mnogo obećavao, u njegovom životu došlo je do promjene. On se nije držao svoje čistoće i odanosti Bogu. Srušio je ograde koje je Bog podigao da bi zaštitio svoj narod od idolopoklonstva. Gospodin je izdvojio Izrael kao narod učinivši ga čuvarom svete istine koju je trebalo prenijeti svijetu. Ali Salomon je njegovao ponos zbog svoje političke moći i uspostavljao saveze s poganskim kraljevstvima. … U ranom razdoblju njegove vladavine Salomona je posjetila kraljica od Sabe. Ona ga je došla čuti i uvjeriti se u njegovu mudrost, a kada ga je saslušala, izjavila je da joj ni pola nije bilo rečeno. Međutim, došlo je do promjene u njegovoj mudroj i strogo pravednoj vladavini. On koji je poznavao Boga i istinu, trošio je golema sredstva da bi ugodio svojim bezbožnim ženama. Napravio je skupe vrtove. Božji novac, koji je trebalo posvetiti za pomoć siromašnima u narodu, potrošen je na kraljeve ambiciozne projekte. Njegov prvotni tok je preusmjeren. … Napaćeni nisu dobivali kuće, hranu i odjeću kao što je Bog izričito zahtijevao. Rasipničkom upotrebom sredstava Salomon je ugađao svojim ženama i proslavljao sebe. Tako je potrošio golema sredstva i nametnuo teške poreze siromašnima. … Njegove moralne gorljivosti je nestalo i sila ga je napustila. Pokušao je sjediniti svjetlo s tamom, služiti Bogu i mamonu. Osjećao se slobodnim da eksperimentira bez ikakvih ograničenja. Ali Baal se ne može sjediniti s istinom i put kojim je kralj krenuo donio je svoje posljedice. Odvojio se od Boga i od njega se povukla Božja mudrost. … Ljudi koji imaju novca trebaju učiti na Salomonovom primjeru. Oni koji imaju velike sposobnosti nalaze se u stalnoj opasnosti da pomisle kako će im novac i položaj osigurati poštovanje i da se ne moraju držati načela u svim pojedinostima. Ali samouzvišenje je običan balon od sapunice. Zloupotrebom talenata koji su mu dani, Salomon se odmetnuo od Boga. Kada Bog nekome dâ blagostanje, on mora posebno paziti da ne bi slijedio zamisli vlastitog srca i time ugrozio jednostavnost vjere i doživio pad u svojem vjerskom iskustvu. (Manuscript 40, 1898.)