Bog čini čuda s razlogom

“Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana, i prelažaše Izrael po suhu, sve dok sav narod ne prijeđe preko rijeke.” (Jošua 3,17)
U to doba godine, u proljeće, topljenje snijega u planinama podiglo je vodostaj Jordana tako da se rijeka prelijevala preko obala onemogućujući prolaz na uobičajenim plićacima. Bog je htio da Izraelov prelazak preko Jordana bude čudo. … Pokret je počeo u određeno vrijeme, a Kovčeg na ramenima svećenika predvodio je povorku. … Svi su s velikim zanimanjem promatrali svećenike kako silaze niz obalu Jordana. Vidjeli su ih kako se sa svetim Kovčegom približavaju snažnom, pjenušavom riječnom toku dok noge nosača nisu bile u vodi. Onda se gornji tok rijeke iznenada povukao, dok je donji dio nastavio teći, ostavljajući samo dno rijeke. … Kad su svi ljudi prošli, i Kovčeg je prenesen na drugu stranu. Čim su stigli na sigurno i “stali nogama na suho” (Jošua 4,18), zaustavljena voda je, oslobođena, potekla kao nezaustavljiva poplava svojim prirodnim tijekom. Budući naraštaji nisu trebali ostati bez svjedočanstva o ovom velikom čudu. Dok su svećenici koji su nosili Kovčeg još bili usred Jordana, dvanaest prethodno izabranih ljudi, po jedan iz svakog plemena, uzeli su kamen s riječnog dna gdje su stajali svećenici i prenijeli ih na zapadnu stranu. Od ovih kamenova je trebalo načiniti spomenik na prvom taborištu iza rijeke. … Utjecaj ovog čuda na Izraelce i njihove neprijatelje bio je od velike važnosti. To je bilo obećanje Izraelu o Božjoj stalnoj prisutnosti i zaštiti, dokaz da će On raditi za njih preko Jošue kao što je radio preko Mojsija. … Svrha ovog prikaza božanske sile u korist Izraela bila je da poveća strah u okolnim narodima koji su ih promatrali i tako pripremi put za lakšu i potpuniju pobjedu. … Za Kanaance su cijeli Izrael i sam Jošua bili nepogrešiv dokaz da je živi Bog, Kralj neba i zemlje, bio među svojim narodom, te da On neće iznevjeriti ili napustiti. (Patrijarsi i proroci, str. 402—404)